Unatoč ratobornoj retorici te video i slikovnim zapisima o pojačanim vojnim snagama, prošlo je više od tjedan dana od posljednjeg prijavljenog incidenta u Crvenom moru, od strane trgovačkih brodova prema UKMTO, piše Splash247.
Ovo dolazi nakon ozbiljne eskalacije napada Hutista u lipnju, koji su se povećali i po broju i po sofisticiranosti. I dok mornarice u regiji i dalje obaraju dronove, sve se više spekulira da bi pad potvrđenih napada mogao biti povezan s visokorangiranim diplomatskim aktivnostima diljem Bliskog istoka, nastojeći osigurati primirje između Izraela i Hamasa, čiji rat traje već deset mjeseci.
Mnogi analitičari brodarstva, uključujući Jefferies, Cleaves i Bank of America, predviđali su da će kriza u Crvenom moru trajati do prve polovice sljedeće godine. No, neki sada razmatraju kako bi tržišta reagirala u slučaju postizanja primirja.
Hutisti su najavili da će njihova kampanja protiv trgovačkog brodarstva – uz pomoć iranske vojne obavještajne službe i opreme – trajati dok god Izrael bude u sukobu s Hamasom.
Pregovori su u tijeku kako bi se potaknulo dogovor o primirju. Visoki dužnosnici iz SAD-a, Izraela i zemalja Bliskog istoka sastali su se prošlog tjedna i planiraju se sastati ponovno u nadolazećim danima kako bi postigli dogovor.
Kriza u Crvenom moru dovela je do toga da veliki dio globalne trgovačke flote izbjegava regiju i Sueski kanal, što je rezultiralo dužim putovanjima oko Južne Afrike.
Novo izvješće Kepler Cheuvreuxa, europske financijske tvrtke, razmatra što bi se dogodilo s cijenama u slučaju završetka krize u Crvenom moru.
Foto: Splash247
Kepler Cheuvreux procjenjuje da je oko 22% globalnog kontejnerskog brodarstva pogođeno preusmjeravanjem zbog povećane udaljenosti od 32% od Azije do Europe. To je povećalo potražnju za 5,6% u odnosu na sredinu prosinca prošle godine, apsorbirajući rast flote od 5,5% tijekom godine i povećavajući iskoristivost kapaciteta sa 84% na 95%. Međutim, s obzirom na veliki broj novih narudžbi iz azijskih brodogradilišta, Kepler Cheuvreux upozorava da bi spot cijene mogle pasti do 75% u slučaju primirja na Bliskom istoku.
Prema Kepler Cheuvreuxu, gubitke će pretrpjeti i brodovi za prijevoz automobila, produkt i kemijski tankeri, dok će tankeri za sirovu naftu biti manje pogođeni.
“Kompleksna međuovisnost geopolitičkih događaja, pomorskih sigurnosnih pitanja i globalne trgovinske dinamike naglašava višestruke izazove s kojima se brodarstvo suočava u trenutnoj situaciji,” navodi se u izvješću.
Najveći dobitnici kraja krize u Crvenom moru bili bi pomorci i njihove obitelji, koji su morali prolaziti kroz opasne vode tijekom proteklih devet mjeseci, svjesni da su mnogi njihovi kolege bili napadnuti, oteti, pa čak i ubijeni.
Jedan od lidera u području plutajućeg ukapljenog prirodnog plina, Golar LNG, potpisao je konačne ugovore s Pan American Energy za 20-godišnje angažiranje FLNG brodova u Argentini, piše Splash247.
Ovaj FLNG projekt iskoristit će argentinski plin iz ogromnih resursa škriljevca Vaca Muerta u bazenu Neuquina, koji je drugo najveće svjetsko nalazište škriljevačkog plina. Planira se da će projekt početi s izvozom LNG-a do 2027. godine.
Suradnja uključuje ugovor o prodaji plina s Pan American Energy za opskrbu plinom i ugovor o najmu FLNG plovila s Golarom, koji obuhvaća osnovnu tarifu i izloženost cijeni LNG-a na tržištu.
Projekt planira koristiti Golarov FLNG Hilli, s kapacitetom od 2,45 milijuna tona godišnje, pružajući ekvivalentnu neto tarifu od 2,6 dolara po mBtu na temelju 90 % iskorištenosti kapaciteta, uz dodatni element cijene povezan s robom. Golar ima fleksibilnost zamijeniti Hilli s drugom odgovarajućom FLNG jedinicom.
Hilli trenutno radi za Perenco u Kamerunu pod imenom Hilli Episeyo. Izgrađen je 1975. godine, a pretvoren u FLNG jedinicu 2017. godine. Svoje operacije u Kamerunu završit će u drugom tromjesečju 2026. godine.
Kao dio ugovora, Golar će imati 10% udjela u Southern Energy SA, posvećenom zajedničkom poduzeću s Pan American Energy, odgovornom za kupnju domaćeg prirodnog plina, operacije, prodaju i marketing LNG volumena iz Argentine.
Prema tvrtki, ova inicijativa je prvi korak potencijalnog višestrukog projekta s drugim velikim proizvođačima prirodnog plina u Argentini koji bi se mogli pridružiti.
“Projekt će pružiti međunarodni izlaz za ogromne i atraktivne argentinske rezerve prirodnog plina, stvarajući vrijednost za Argentinu i njezine dionike u plinskoj industriji. Projekt proširuje Golarovu globalnu prisutnost, s daljnjim potencijalom rasta,” rekao je Karl Fredrik Staubo, izvršni direktor Golar LNG-a.
Grčki tanker Sea Elephant prilazio je otoku kada se nasukao u blizini luke Cayman Brac. Prema izvještajima vlasti Kajmanskih otoka, nasukavanje je prouzročilo oštećenja na trupu tankera i “na morskom dnu”. Kako piše The Maritime Executive, tanker Sea Elephant nasukao se na koraljne grebene na plitkom dijelu blizu terminala.
Nisu prijavljena zagađenja niti ozljede. Prema lokalnim medijima, brod je sigurno odsukan i njegov AIS status pokazuje da je trenutno usidren. Brod je još uvijek pod strogim nadzorom kao mjera opreza.
Više lokalnih agencija istražuje okolnosti nasukavanja i utjecaj na koraljne grebene. U izjavi, vlada Kajmanskih otoka navodi da će pružiti više informacija kako istraga bude napredovala.
Tanker Sea Elephant izgrađen je 2019. godine. Ima nosivost od 50.000 DWT i dužinu od 183 metra, te plovi pod zastavom Marshall Islands. Ima čist inspekcijski rekord i jednog vlasnika od isporuke.
Ovo je drugi put ove godine da su Kajmanski otoci izbjegli potencijalno ozbiljnu nesreću.
Davne 1721. godine, svijet je izgubio jednog od najpoznatijih pomoraca svog vremena – Alexandera Selkirka. Njegova nevjerojatna priča o preživljavanju na nenaseljenom otoku usred Tihog oceana inspirirala je Daniela Defoea za stvaranje lika Robinsona Crusoea, jednog od najpoznatijih književnih junaka svih vremena, piše Povijest.hr.
Rođen 1676. godine u Škotskoj, Alexander Selkirk živio je u doba velikih povijesnih ličnosti kao što su Isaac Newton, Antonio Vivaldi, sv. Ljudevit Montfortski, Johann Sebastian Bach i ruski car Petar Veliki. Već u mladosti, Selkirk je započeo svoj život kao pomorac, sudjelujući u mnogim gusarskim ekspedicijama.
Sudbonosno putovanje
Godine 1704., tijekom jednog putovanja po Tihom oceanu, brod na kojem se nalazio Selkirk postao je nesiguran za plovidbu. U trenutku očaja, Selkirk je odlučio ostati na obližnjem otoku u Otočju Juan Fernández, nego riskirati svoj život na nesigurnom brodu. Tako je započela njegova pustolovina preživljavanja koja će trajati više od četiri godine.
Život na otoku
Otok na kojem je Alexander Selkirk proveo svoje godine izolacije danas je poznat kao Otok Robinson Crusoe. Smješten oko 670 kilometara zapadno od obale Čilea, ovaj otok površine 47.94 četvornih kilometara (slične veličine kao hrvatski otok Šolta) bio je njegov dom i utočište. Selkirk se prehranjivao morskim životinjama, lokalnim kozama i drugim dostupnim izvorima hrane. Kada mu se odjeća istrošila, napravio je novu od kozjih koža, a čitanje Biblije pružalo mu je veliku utjehu u osamljenim noćima.
Spašavanje i kasniji život
Selkirk je spašen 1709. godine kada je britanski brod pristao na njegov otok. Nakon spašavanja, Selkirk je nastavio živjeti kao pomorac još dvanaestak godina. Umro je od žute groznice kod afričke obale, vjerojatno u blizini današnje Gane, te je sahranjen na moru. U trenutku smrti imao je oko 45 godina.
Nasljeđe
Povezanost između Selkirka i Robinsona Crusoea toliko je jaka da su Čileanci 1966. godine službeno preimenovali otok na kojem je boravio u Otok Robinson Crusoe.
Selkirkova priča o preživljavanju i upornosti nastavlja inspirirati generacije čitatelja i pomoraca.
U srpnju 1952. godine, prekooceanski brod SS United States isplovio je na svoje prvo putovanje. Ovaj izvanredni brod, poznat po svojoj brzini, drži svjetski rekord za najbrži prelazak Atlantskog oceana u oba smjera za putničke brodove. Na svom prvom putovanju, SS United States je prešao udaljenost od New Yorka do Velike Britanije za samo 3 dana, 10 sati i 40 minuta, postižući prosječnu brzinu od 35,59 čvorova, piše Povijest.hr.
SS United States nadmašio je slavni Titanic po dimenzijama. Dok je Titanic bio dug 269 metara, SS United States mjerio je impresivnih 300 metara. Imao je 12 paluba, u usporedbi s Titanicovih 9. Unatoč svojim velikim dimenzijama, bio je poznat po svojoj brzini zahvaljujući izuzetno snažnom pogonskom stroju s preko 240.000 konjskih snaga. Za usporedbu, Titanic je bio pokretan strojem s oko 46.000 konjskih snaga, što znači da je SS United States imao oko 5,2 puta veću snagu.
Parne turbine na brodu SS United States, koje proizvode preko 240.000 konjskih snaga, najsnažnije su ikada ugrađene na neki putnički brod. Ova snaga omogućila je brodu da prenese na propelere snagu do tri puta veću od današnjih najvećih cruisera. Današnji najveći brodovi za krstarenja koriste nekoliko dizelskih motora koji mogu razviti ukupno oko 130.000 konjskih snaga. Međutim, na cruiserima se ta snaga prvo pretvara u električnu energiju, a tek se zatim jedan njen dio koristi za pogon propelera (maksimalno do 80.000 konjskih snaga). Dakle, SS United States na propelere je mogao prenijeti snagu do tri puta veću od današnjih najvećih cruisera
SS United States ostaje simbol inovacije i moći, nadmašujući i danas mnoge brodove po svojoj brzini i snazi.
U našu redakciju stigao je odgovor Šibenskog kapetana koji je odlučio reagirati na članak ImoCkog kapetana (LINK), čiji tekst prenosimo u cijelosti.
Odgovor “odvjetniku“ ministra Butkovića i nadležnima
Na otvoreno pismo šibenskog kapetana ministru mora, javio se njegov “odvjetnik“ kolega pomorac kroz medije da bi ga zaštitio. Fala Bogu da se netko tako važan javio.
Idemo redom,
Gosp. “odvjetniče“, kad ste već pomno obrazložili sve do detalja u vezi otvorenog pisma, glavnu točku ste namjerno izostavili odgovoriti, a to je bio upit za našeg pomorca u turskom zatvoru koji je sada već devet mjeseci zatočen u turskom zatvoru. Što rade državne institucije RH da pomognu našem pomorcu? To je još jedan dokaz da pišete po partijskoj dužnosti, to jest kako vam je naređeno što da napišete. Od vaše strane, u vašem odgovoru na otvoreno pismo, ni slova o našem pomorcu. Toliko vas je briga da ste ga zaboravili spomenuti i dati mu podršku, kao pomorac i kolega.
Svaka ptica svome jatu leti – vi ste se očigledno izgubili i ne možete pronaći svoje jato u srdžbi prema autoru teksta. Izgubili ste se u pojmu stvarnosti. I kažete – Potpuno odvojen od stvarnosti, on ne shvaća da je dobar dio godine oslobođen plaćanja zdravstvenog osiguranja, dok ostali građani isti doprinos plaćaju svaki mjesec. Možda ste pomiješali odlazak u toplice s odlaskom kod kardiologa! Kako dobar dio godine oslobođen – kad smo na brodu u prosjeku oko 8, a kod kuće oko 4 mjeseca. Stvar je principa, zašto plaćati nešto što ne koristimo za vrijeme boravka na brodu. “Pokriveni” smo od strane kompanije na čijim brodovima plovimo. Plaćanje za vrijeme boravka na brodu znači da mi državu kreditiramo. Mi smo banka koja daje svoj novac bez kamata. Ionako, kad smo kod kuće, po potrebi plaćamo preglede kod privatnika jer ne možemo doći na red redovnim putem.
I uz to svaki mjesec plaćamo dopunsko i to za cijelu godinu. Kad se iskrcamo, mi smo nezaposleni, i kao takvi imamo pravo primiti zdravstvenu zaštitu kao svaki nezaposleni građanin RH.
Zasluge, da imamo pravo otvoriti bolovanje kad smo na godišnjem odmoru (koje je već unaprijed plaćeno), prije svih pripadaju pojedinim pomorcima, koji su pisali po medijima, a ne našem sindikatu i njegovoj braći iz udobnih fotelja.
I dalje kažete – nastavnik ili medicinska sestra – ljudi koji obavljaju daleko plemenitija i teža zanimanja, a plaćeni su otprilike kao filipinski kormilari u našoj struci. Vi ste sebi uzeli za pravo da usporedite nastavnike sa zapovjednikom broda, koji je odgovoran za ljude, teret i brod, naročito u kriznim trenucima oluje i teškim kvarovima. Vremenske (ne)prilike, kao što su oluje i nevremena, još su jedna od teškoća. Ako mislite da je rad u takvim uvjetima lak ili zabavan, onda ste u velikoj zabludi. Ne može to svatko, a oni koji rade na kopnu nikada ne mogu shvatiti s kakvim se poteškoćama mora pomorac suočiti u takvom okruženju.
Nećemo više o vama, vi uopće niste bitni u cijeloj ovoj priči. Niste zaslužili više! Bitni su naši pomorci.
Pismo za nadležne:
Zašto, primjerice, resorno ministarstvo u suradnji sa sindikatima i strukovnim udrugama ne bi otvorilo neku vrstu pomorskog fonda solidarnosti iz kojeg bi se mogla isplaćivati pomoć za članove posada koji zbog bolesti ili ozljeda ne mogu odraditi svoj ugovor do kraja ili se u dogovoreno vrijeme ne mogu vratiti na brod?
Nadoknada za vrijeme nezaposlenosti, kad se iskrcamo s broda. Za vrijeme pandemije, naši glazbenici su primili pristojnu naknadu, a mi ipak ne, iako se nismo mogli ukrcati za vrijeme pandemije! Zašto? Što rade sindikati po tom pitanju, koliko vode brigu u vezi naših pomoraca koji su ostali bez posla, koji čekaju na ukrcaj? Imaju li oni isto pravo na naknadu za vrijeme nezaposlenosti do trenutka pronalaska posla?
Beneficirani radni staž, na koji pomorci imaju pravo i plaćaju ga, ali nemaju pravo na zaštitni dodatak kao ostali umirovljenici.
Žalosna je činjenica da pomorske mirovine spadaju među najniže ‘povlaštene’ mirovine, jer umirovljeni pomorci u prosjeku primaju svega 362,35 eura, navodi Tportal 2023. S mirovinskim osiguravajućim društvom sklapate ugovor o isplati mirovine – teško je reći koji je model najisplativiji. Mislim, ni jedan od ponuđenih, jer sve ide u isti koš, pa onda sve ovisi u čije ruke dođe vaš predmet u vezi izračuna visine mirovine. Visina mirovine dostatna je za platiti mjesečne režije!
Prijedlog je spuštanje dobne granice sa 60 na 55 godina. Sve je više kompanija na svijetu na kojima je dobna granica za zaposlenje do 55 godine života. Sa 65 godina ploviti debelim morem preko Pacifika je veliki izazov za sve pomorce.
DA – Pomorci imaju mogućnost izbora – tko će biti predsjednik sindikata pomoraca Hrvatske. A ne da se biraju među sobom i tako budu na vlasti cijeli radni vijek, čak i duže.
Nema nas na izborima iz jednostavnog razloga jer, očito, nismo zanimljiva biračka skupina kojoj bi htjeli podilaziti.
Naša država puno traži od nas, a u naše usavršavanje i u pronalaženju posla nije napravila ama baš veliko ništa. Svaki seminar po dalekim zemljama svijeta platili smo sami i nismo imali nikakvu pomoć od naše države, kako tada, tako i danas. To je velika nepoštena igra prema nama pomorcima, koji smo uvijek bili zlatna koka za pojedince iz ‘struktura’ od kojih su naši vlastodršci uvijek znali izvući veliku korist za sebe. Državni službenici su nagrađeni visokim plaćama za svoj nerad (svaka čast iznimkama) a većina od njih ne zaradi niti trećinu dohotka s obzirom koliko i na koji način se ophode prema poslu, prema zakonima koji se dobro ne iščitavaju jednako u Zagrebu, Splitu ili nekom drugom gradu. I zato će biti nagrađeni s visokim mirovinama za svoj nerad.
I za kraj priče – pomorci čine čak 1,5 posto od ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj, pomorci godišnje u zemlju donesu približno milijardu američkih dolara. No, njihovi problemi su indikativno neuočljivi u domaćoj javnosti, kao da se namjerno zataškavaju, od čega cijela naša mala zemlja ima izuzetne koristi. Od 2008. godine upumpali smo u državni proračun veliki, enormni iznos novca, a za nagradu ćemo imati minimalnu mirovinu. Sve smo donijeli i ostavili u RH.
Naša je dužnost upozoriti na sve manjkavosti u odnosu sustava prema ljudima koji kruh zarađuju na moru i od mora. Ipak, mi pomorci ne odlučujemo ni o čemu, nikome nismo bitni, osim kad se iskrcamo s broda.
Šibenski kapetan (podaci poznati redakciji)
**Mišljenja iznesena u tekstu ne moraju biti sukladna mišljenju redakcije, no to ne znači da nemaju pravo biti objavljena.**
Dana 6. srpnja 1411. godine, čuveni kineski moreplovac i admiral Zheng He vratio se u Nanjing s Treće ekspedicije u potrazi za blagom. Ove ekspedicije, poznate kao “putovanja za blagom”, bile su vrhunac kineske pomorske moći u vrijeme dinastije Ming. Prvih šest ekspedicija naredio je car Yongle početkom 15. stoljeća, poznat po svojoj fascinaciji stranim zemljama i kulturama, piše Povijest.hr.
Yongle je, za razliku od mnogih drugih careva, bio odlučan u namjeri da proširi kineski utjecaj diljem svijeta. Poslao je glasnike na dvorove čak 37 stranih vladara, tražeći da priznaju njegovo vrhovništvo. Vođa ove moćne flote bio je admiral Zheng He, eunuh rođen u muslimanskoj obitelji, koji je kasnije prihvatio gotovo sve religije u Kini. Zheng He bio je blizak suradnik cara Yonglea te mu je pomogao da se domogne prijestolja. Vodio je ekspedicije u zemlje Južnokineskog mora, Indiju, Crveno more i uz istočnu obalu Afrike sve do Zanzibara.
Za razliku od europskih moreplovaca poput Kolumba, koji je na prvu ekspediciju poveo svega tri mala broda, Zheng He je predvodio flote od nekoliko stotina brodova, često opremljenih teškim naoružanjem i s velikim brojem vojnika. Cilj ovih ekspedicija bio je zadiviti strane narode kineskom moći i bogatstvom te donijeti u Kinu strane poslanike i egzotične biljke i životinje.
Treća ekspedicija, koja je započela u veljači 1409. godine iz pokrajine Jiangsu u istočnoj Kini, posjetila je mnoge ključne lokacije u regiji. Među njima su bile Java, Melaka, Sumatra, Šri Lanka i južna Indija. Na Šri Lanki je došlo do sukoba s jednim od lokalnih vladara, kojeg su Kinezi optužili za piratstvo i napade na njihove vazale. U odlučujućem sukobu, Kinezi su porazili protivnike i zarobili cijelu kraljevsku obitelj, koju su potom doveli pred cara Yonglea. Car je odlučio pustiti kraljevsku obitelj kući pod uvjetom da priznaju njegovo vrhovništvo.
Povratak Zheng Hea s Treće ekspedicije označio je trijumf kineske pomorske moći i strateške diplomacije. Ove ekspedicije nisu bile samo putovanja za istraživanje i trgovinu, već i snažan pokazatelj kineske dominacije i želje za uspostavljanjem međunarodnih veza. Zheng Heov povratak u Nanjing bio je slavljen kao veliki uspjeh, koji je dodatno učvrstio Yongleovu vlast i prestiž Kine u međunarodnim krugovima.
Zheng Heova putovanja ostala su trajno zabilježena u povijesti kao jedan od najvažnijih događaja kineske pomorske tradicije, pružajući inspiraciju i primjer budućim generacijama moreplovaca.
Uragan Beryl, najraniji uragan kategorije 5 ikad zabilježen u Atlantskom oceanu, usmrtio je najmanje šest osoba u Karibima i sada se kreće prema poluotoku Yucatan, piše Maritime Executive.
Kako je oluja dobila na snazi i prošla kroz jugoistočni dio Kariba, usmrtila je tri osobe u Grenadi, jednu na St.Vincentu i Grenadinima te dvije u Venezueli. Posebno je teško pogođen otok Carriacou, koji pripada Grenadi, a očekuje se da će broj žrtava rasti kako se nastavljaju napori za pomoć.
Beryl je neznatno oslabio na oluju kategorije 4 s vjetrovima od oko 120 čvorova. Prošao je južno od Jamajke u srijedu, prisiljavajući oko 500 ljudi da potraže sklonište. Sljedeći na putu oluje je Meksiko, gdje će se Beryl dvaput spustiti – prvo kod Tuluma na Yucatanu, a zatim kod Veracruza na obali Meksičkog zaljeva. Oluja će oslabiti dok prolazi preko poluotoka Yucatan, ali će ponovno dobiti na snazi nad toplim vodama u zaljevu prije drugog udara.
“Još uvijek postoji neizvjesnost u ovom dijelu prognoze, a ne može se isključiti ni mogućnost da oluja stigne do Teksasa,” upozorava Nacionalni centar za uragane.
Vjetrovi Beryla izazivaju pustoš dok prolazi jugoistočnim Karibima, ali njegovi olujni udari također su opasni po život, navodi NHC. Oluja bi mogla uzrokovati porast vode do 3 m u južnom dijelu Jamajke, upozoravaju prognostičari.
Kao odgovor na prijetnju, cruise operateri preusmjerili su nekoliko brodova koji su planirali posjetiti luke u regiji. Carnival Horizon i Carnival Liberty preskočit će Cozumel, a Icon of the Seas je zamijenio luke u Yucatanu za St. Thomas i St. Maarten, dok je oluja još uvijek prolazila jugoistočnim Karibima. Norwegian Breakaway i Norwegian Jade također mijenjaju rute kako bi izbjegli utjecaj oluje, preskačući zaustavljanja na Jamajci i u Hondurasu.
WATCH: The eye of CAT 4 Hurricane #Beryl is now precariously close to the south shore of Jamaica. Maximum sustained winds are currently set at 140 mph. Seen below, a high resolution loop of the last 90 minutes from GOES East with a false color layer to highlight the eye. Scary… pic.twitter.com/hb0TxBskRz
Bili su to malome najupečatljiviji trenuci njegovog djetinjstva, kojih se sjećao. Odlasci k noni i noniću u Bakar predstavljali su posebna uživanja, iako je to značilo dosadnu vožnju autobusima i, činilo mu se, milijun stepenica koje je trebalo prijeći uzbrdo da bi se došlo do Plačice.Otac o kupnji auta nije želio uopće razgovarati.Ma koliko mama pokušavala, objašnjavala, željela polagati vozački i voziti auto, nije bilo pomoći. Kao i u većini stvari, bio je konačan i teško bi ga se dalo razuvjeriti u suprotno, bez ikakve razlike o čemu se radilo.Dakle, prvo je trebalo s „jedinicom“ se spustiti do Fijumere i prijeći onih par sto metara do Beogradskog trga gdje je stajao autobus za Bakar i ostale prigradske gradove i naselja od kojih mnogi su danas dio Rijeke i povezani su gradskim autobusima.Dobro, to je nekako i podnosio, tu kratku vožnju od desetak minuta i kratku šetnju.Onda bi prvo čekali autobus za Bakar jer su redovito dolazili ranije, što nikako nije razumijevao i išlo mu je na živce.Ne znajući da takvo ponašanje roditelja snažno je utjecalo na njega i da je vremenom, odrastajući i sam počeo isto tako ranije dolaziti na autobuse, dogovore i spojeve.Slijedila bi beskrajno duga i dosadna vožnja od pola sata, koja mu se činila da traje satima, do Bakra.I kulminacija je svakako bio uspon po jednim od mnogih bakarskih škala do Gornjeg Grada.Ljudi dragi, sav nesretan razmišljao bi, šta sve jadan mora istrpjeti samo kako bi došao do svojih none i nonića.Odlazak kući navečer bilo je već pravo uzbuđenje.Vozili bi se u Rijeku autom.Ako nije bio kući, nego na brodu, tetin muž, uskakao bi bratić i prevezao bi ih.Zapravo, komično je to bilo jer par minuta nakon što bi krenuli, sa osmijehom zalijepljenim na licu, zagledan u narančaste lampice komandne ploče, zaspao bi u autu uz to što bio bi već mrak, nije zapravo uspijevao uživati u vožnji.
S jedne strane, tu je bila nona koju je obožavao, koja je uvijek bila nježna prema njemu, šutljivom, sramežljivom dječaku.Njezina slika, tad već, starice s tankom sijedom kosom, začešljanom unatrag, uhvaćenom u rijetki rep ili punđu često mu se u mislima vraća. Rijeđe je nosila maramu oko glave.S kolikom ljubavlju bi ga gledala, pogledom očiju koje su uvijek izgledale tužno.Nerijetko, i danas kad razmišlja o svojoj nonici, pita se, da li su njezine oči stvarno bile tužne, jesu li stvarno u sebi nosile ogromnu tugu, kako se njemu u njegovoj dječjoj mašti činilo.Znao je, iako tad još ne potpuno razumijevao ozbiljnost toga, da jako velik dio života provela je sama s djecom, sama od bezbrojnih ispraćaja do sačekivanja i beskrajne neizvjesnosti.Nono kad bi otišao na brod, nije se znalo da li će se, kamoli kad će se vratiti.Tako se navigalo nekad.Očito su te duge godine razdvojenosti ostavile duboke tragove na njoj, otkud, mislio je, tolika tuga u njezinim beskrajno nježnim očima.Jer, njegova nona je imala najnježniji pogled i bila je najbolja na svijetu.Kako i ne bi kad mu je sve dopuštala i sve bi bila za njega učinila. Istina, i on je bio dobro i ne zahtjevno dijete.Zadovoljavao se malim stvarima.I život je bio drugačiji nego danas.Sve je bilo nekako mirnije, usporeno.Nitko se, naizgled, nikamo nije žurio.Ljudi su djelovali sretniji i zadovoljniji.Manje su trebali i na manje su bili naviknuti.Kao što se sjeća gotovo nepodnošljive boli i tuge kad su mu rekli da je više nema, da ga je zauvijek napustila.No, kao ni tada dok je bio sasvim mali dječak, ni sad ne vjeruje da ljudi koje smo voljeli stvarno odlaze.Ostaju oni tu negdje oko nas i prate nas na našem putu.
Redovito, prva stvar koju bi učinio kad bi došao, nakon što bi pozdravio i poljubio nonu i nonića, bilo je da se napije vode iz limene kante, iznutra bijele, izvana plave boje, na čijem rubu s vanjske strane, za uho obješen je visio „paljak“ iz kojeg se pila voda, što stajala je na svom posebnom stolcu u kuhinji.Nimalo higijenski, slažem se, ali ta voda je imala poseban okus, kao da je bila začarana.
Upravo njegova nona ga je naučila igrati karte.Na početku je to bila jednostavna igra „’ko će veći broj“ u kojoj bi se karte izmiješale i stavile na sredinu između dvoje ili više igrača.Svatko bi vukao jednu kartu i veća karta je dobivala, naravno.Pobjednik bi bio onaj s više sakupljenih karata.Vjerovatno je to bio detaljan uvod u puno kompliciraniju igru „briškula“, gdje je već trebalo malo znanja i mudrosti, pratiti karte koje su „izašle“ kako bi se suparnika pobijedilo.Sigurno, ne malo puta mu je nona pustila da pobijedi, iako ne preočito kako ga ne bi povrijedila.Uostalom, kakvog smisla bi imalo stalno mu popuštati?Kakvu poruku bi mu time odaslala?Samo da je sve moguće bez ikakvog truda. Bila je ona mudrija od toga da bi dozvolila da njezin najdraži unuk odrasta s krivim pogledima na svijet oko sebe.Sjećao se, kao da nedavno je bilo, karte su uvijek igrali u kuhinji, jednoj od dvije prostorije koje su se grijale, koja je ujedno služila i kao dnevni boravak.Nije bilo ni drva ni novaca na bacanje.Šta ćeš grijat’ kupaonicu kad u njoj ne boraviš, objašnjavali su mu bezuspješno stariji, kad njemu nije baš jasna bila ta logika. Pogotovo kad bi morao ići odbaviti nešto, pa je često trpio dok više ne bi mogao izdržati. Ljeti je, podrazumijeva se, sve bilo jednostavnije.Neovisno, bilo ljeto ili zima, ritual je bio isti.Posjeli bi se na kauč preko kojeg je uvijek prebačena bila „koltra“ ispletena od crne i ruzinavo crvenkasto smeđe vune.Da li je nona ikad taj prekrivač prala, o tome on nikad nije razmišljao, tako nešto mu na pamet nije padalo.Tko je uostalom imao vremena baviti se takvim nevažnim detaljima.Svakako, kad god je dolazio k njima, preko kauča je bio prebačen baš taj prekrivač.Zamišlja sebe samog kakav šok bi doživio da je kojim čudom kauč bio prekriven nečim drugim.Taj prekrivač bio je poput simbola i na jedan način predstavljao je svu toplinu i nježnost koju je tamo osjećao.Unatoč tome, ma koliko nevjerovatno zvučalo, ima jedna anegdota kad mu taj prekrivač nije bio osobito drag i zbog kojeg ća ga pamtiti cijelog života.Jednom, dok igrali su briškulu, u meku vunicu prekrivača se saplela pčela.Dok ju je on pokušavao osloboditi, pčela u očitoj panici, bocnula ga je u prst.Bilo bi teško reći da li je više plakao zbog ranjenog prsta ili jadne pčelice koja se više nije koprcala, pokušavajući se izvući, ili možda samo želeći da ga nona zagrli i malo utješi u silnoj tuzi.Najvjerovatnije sve skupa izmiješano.I gotovo je siguran, kad se uspio smiriti od jecaja, da morao je popiti malo posebne vode iz kante s paljkom.
Nono je bio sasvim druga priča, ozbiljan muškarac, markantne pojave koji se rijetko smijao ili pokazivao ikakve osjećaje.Sijeda griva bila mu je i dalje gusta i valovita, a čupave obrve na čvrstom licu upotpunjavale su dojam o čovjeku s kojim nema šale.Sve je to, naravno, bila svojevrsna maska.Znajući da ga je kao dečkića, tek nekoliko godina starijeg od njega, s 12 godina majka ukrcala na brod, malo je taj čovjek nježnosti i ljubavi u životu okusio.Cijeli život proveden po brodovima, nije imao od koga ni naučiti kako se pokazuju osjećaji.Ipak, imali su njih dvojica muških svoje rituale kojima nitko nije imao pristupa.S nestrpljenjem bi čekao da ga nonić pozove svojim ozbiljnim glasom u spavaću sobu, koja je u njegovoj mašti predstavljala nešto poput svetišta.U tu sobu se nije smjelo inače ulaziti.“To je spavaća kamara“, govorila bi nona, „i va njoj, za maloga ni niš zanimljivoga za videt.“Jedini ustupak od pravila bio je kad bi ga nono odveo tamo kako bi njih dvojica popričali.To je bilo samo njihovo vrijeme.Razmišljajući danas o noniću, bolje razumijevajući ga, pretpostavlja da se sramio pred nonom i ostalima pokazati koliko je zapravo osjećao za maloga, ni malo ne sumnjajući da je svima bilo jasno o čemu se ovdje radi.
O čemu god da se radilo, to su bili za njega trenuci opuštenosti.“Mali“, pozvao bi ga nono, „hodi, gremo va kamaru da ti neš povedan“.Nikad ga nije zvao imenom, vjerovatno isto srameći se, i nikako drugačije nego, mali.Posjeo bi mu se na stara kvrgava koljena, i prepustio umirujućem glasu punom sjete za nekim prošlim vremenima, i mašti.Da li je nono o svemu pričao na takav način, ne želeći ga prestrašiti, ili je dječja mašta činila svoje, manje je važno.Jedino što bilo je važno, bio je taj osjećaj povezanosti među njima dvojicom i sigurnosti koju je osjećao u nonićevoj blizini.Pričao bi njemu njegov nonić, o strahovitoj tuzi i boli kad je trebalo opet, još jednom otići i ostaviti sve za sobom.Pa šta, razmišljao je mali, odlaziš u još jednu avanturu prepunu uzbuđenja, novih krajeva, lijepih žena, čudnovatih ljudi što izgledali su tako drugačije od njih samih.Onda se vratiš kući da meni i svima ostalima stigneš ispričati doživljaje, i ideš dalje.Naravno, nikad se ne bi usudio prekinuti priču, ili mu postaviti kakvo pitanje, za koje bojao se, nono ne bi shvatio na pravi način.Uistinu, malo ga se i bojao i sramio, jer bio je tako ozbiljan, tajanstven i očito jako pametan.Otkud bi inače znao sve to skupa!? Čuvao je on svoje misli za sebe, i naivno vjerovao kako će dobiti odgovore na sva svoja pitanja kad odraste, kad bude baš takav.Jer, tko ne bi želio biti tako poseban, kao njegov nono.Pričao bi malome i o naizmjernoj sreći povratka kući, jer ako to nisi okusio, ni ne možeš znati kakva silina emocija te obuzima kad se vratiš domu svom, kao da nis život okusio.Kako god, sve te priče njemu su bile lijepe, pa i one koje to nisu bile.Zanio bi se nono ponekad i pričao bi o strašnim fortunalima, kakve, sigurno, nitko nikada nije doživio.Malo je ljudi, mislio je, doživjelo tako strašno nevrijeme kao njegov nono sa svojim malim brodom nasred ničega.
Od svih tih priča, jedan detalj mu se urezao u pamćenje i prati ga dan danas. Prolazili su brodom kroz Biskajski zaljev, gdje veliki gadni Atlantik, već stoljećima, ruši obale Španjolske i Francuske.Biskaj, ime koje se oduvijek među pomorcima izgovaralo i uvijek će se izgovarati tako, s poštovanjem.Jedno od onih dijelova svijeta gdje je vrijeme češće jako ružno nego lijepo.Kako se kaže, dok se nisi u Biskaju izvaljao, nisi ništa probao.Ne mali broj brodova i ribarica je skončao svoj put upravo u „velikom“ Biskaju. “Kako god“, išla je priča dalje, dok je širom otvorenih očiju i ustiju upijao svaku izgovorenu riječ, „dan je u valjanju banda-banda nekako prošao.Osim kuhinje, ofičala na mostu i dežurnog makiniste gotovo da se i nije radilo.Nešto se kao pralo i mazalo po nadgrađu iznutra.Ali, čekala nas je duga i škura noć.’naš mali, po danu je sve lakše jer vidiš more i valove što se kotrljaju prema brodu, kao da je mala nejaka barka, pregaze ga neoštećeni, ni ne primjetivši ga i nastave svoj put dalje.Noću ti sve drugačije izgleda, oko tebe samo su sjene i plač broda.A, ča misliš, da je brodu lako, da on niš’ ne osjeća? Ima brod svoju dušu!“.Ili tako barem istinski pomorci vjeruju.Noćni zvukovi na brodu se jače čuju, imaju drugačiji prizvuk.Još ako dozvoliš mašti da te ponese…“Takove jedne noći, dok brod je cvilio i plakao u boli i strahu, i mi svi smo bili prestrašeni kao nikad u životu, nekoliko starijih su se skupili u kabini kod Meštroma, zapalili svijeće i molili.“ Komu ili čemu su se molili, možemo samo nagađati.Svakako, kao i svako jutro, i to je donijelo olakšanje i novu nadu.Vrijeme je možda bilo i gore nego te noći, što nekako prošla je.To nije bilo više bitno.Bitno je bilo da je plač broda utihnuo.
Priče o brodovima i životu nonićevom, najviše su utjecale na njegov odabir zanimanja i već tada, „čvrsto je odlučio“ da će i on, baš kao i njegovi nono i tata, biti pomorac.I potiho, u sebi, nada se da će i on jednoga dana na svoja koljena posjesti unuka i reći mu: “Mali, hodi, gremo va kamaru da ti neš povedan“.
Jiangzhou brodogradilište pored Matou Town, Kina, 16. IV. 2012.
Rusija ubrzano obnavlja i proširuje svoju flotu ledolomaca. Uz tri nova nuklearna ledolomca puštena u rad u posljednje četiri godine i još tri u izgradnji, prvi ruski borbeni ledolomac, Ivan Papanin, započinje tvorničke pomorske probe, piše gCaptain.
Ivan Papanin je položen 2017. godine i trebao bi se pridružiti Sjevernoj floti do kraja 2024. Dodatna dva broda iste klase su u izgradnji za granične pomorske patrole.
“Patrolni brod Ivan Papanin, izgrađen za rusku mornaricu u Admiralty Shipyards, ušao je u tvorničke pomorske probe“, objavilo je Ministarstvo obrane. Tijekom ove faze testirat će se pogonski sustav i brodska oprema.
Za razliku od nuklearnih ledolomaca kojima upravlja Atomflot za pratnju trgovačkih brodova, borbeni ledolomci su naoružani topom 76mm AK-176MA i lanserima za rakete Uran i Kalibr-NK.
Ivan Papanin, s deplasmanom od 9.000 tona, može probiti do 2 m leda, omogućujući prolaz većim dijelom Arktičkog oceana, osim tijekom najhladnijih zimskih mjeseci. Njegove sposobnosti su usporedive s norveškim patrolnim ledolomcem Svalbard, ali je znatno teže naoružan.
Kina je također uvela novi ledolomac, povećavajući broj svojih istraživačkih brodova na tri, s četvrtim u izgradnji. Ji Di, deplasmana 5.600 tona, izgrađen je u dvije godine i operirat će ljeti i na jesen u uvjetima leda prve godine. Veći ledolomac, Tan Suo San Hao, deplasmana 9.200 tona, očekuje se u službi 2025. godine.
Novi američki ledolomac bit će gotov za najmanje 6-7 godina. Kongresna saslušanja istaknula su kašnjenja i prekoračenja troškova. Jedini teški ledolomac obalne straže, 50-godišnji Polar Star, prolazi kroz obnovu kako bi mu se produžio vijek trajanja.
Program produljenja vijeka trajanja (SLEP) provodi se godišnje u suhom doku Mare Island u Kaliforniji. Ovogodišnji program uključuje održavanje HVAC sustava, električnih kontrolnih stanica za kotlove i redizajn sustava alarma za poplave. Prošlogodišnja faza uključivala je novi sustav za detekciju požara, nakon incidenta na brodu 2019. godine.
