Tema je pomalo i zamršena jer u oblikovanju snasti su odlučivali mnogi faktori. Kod naručivanja broda vlasnik je brodograditelju iskazao svoje želje prema području na kojem će brod ploviti, teretu koji će prevoziti i naravno financijskim mogućnostima. Snast se tokom životnog vijeka broda znala i mijenjati pa su zavisno od potreba na istom jedrenjaku mijenjana i dodavana različita jedra. Poput ljudi drveni brodovi imaju svoje osobnosti i nisu produkt lančane proizvodnje kao što su automobili. Tek novije vrijeme je donijelo u brodogradnji brodove blizance. Pažnju treba obraćati na finese. Primjerice da li su na jarbolu zastupljena samo križna jedra ili je uz njega podignuto i sošno, donosi Gorgonija.

Broj jarbola isto određuje tip. Većinu nazivlja mi smo pobrali iz venecijanskog talijanskog i engleskog jezika. Kad što i iskrivljeno, pa recimo loger nazivamo domaću dvojarbolnu škunu za prijevoz tereta, a to je zapravo naziv za ribarske brodove sjevernoeuropskog područja. Sličnosti u snasti ima, ali trup i namjena sasvim drugo. Pa krenimo od najvećeg:

Križnjak ili nava

Križnjak ili nava (tal. nave < lat. navis: lađa, brod), opći naziv za veći jedrenjak do XVI. st., ponajprije u zemljama Sredozemlja; na hrvatskoj obali uobičajen je bio i naziv nav, ponegdje i punokrižnjak. U XVII., XVIII. i XIX. st. ima tri do najviše pet jarbola. Ima na svim jarbolima križna jedra, a na krmenom ima i sošno jedro radi boljeg manevriranja. Između jarbola je 3-5 letnih jedara, a na pramcu povrh dužeg kosnika 3-4 prečke ili floka. Nava je nastala produljenjem trupa barka. Duljina nava je 50-80 metara a nosivost 1.000-4.000 tona. Posadu čini 15-40 osoba. Gradile su se od drva i čelika a zatim isključivo od čelika.
primjer: Nava »Dvanaesti dubrovački« nosivosti 1.264 tone najveći je dubrovački jedrenjak ikad izrađen u Gružu. Dugu 59,39 m, široku 10,58 m i visoku 6,28 m – s tri jarbola s križnim jedrima, osim na krmenom jarbolu gdje se zbog manevriranja nalazilo sošno jedro, konstruirao je pomorski kapetan Stjepan Bradičić.

Bark

Bark (eng. barque) je velik jedrenjak za prekooceanska putovanja. Bark se od križnjaka razlikuje prema krmenomu jarbolu na kojem se razapinje samo sošno jedro s trokutnim jedrom (vrškom) iznad njega. Dužine je 40-60 metara i nosivosti 500-1.500 tona. Ima 10-18 članova posade. Bark je zapravo brik čiji je trup proširen i povećana površina jedara. Radi zaštite tereta imao je i 2-4 topa. Daljnjim produljivanjem barka nastajali su kliperi, ali ih neću opisivati jer nisu bili prisutni u našoj brodogradnji. Primjer: Bark Trojednica je imala 479 registarskih tona, sa 41,58 m duljine, 8,62 m širine i 5,58 visine trupa. Sagrađena je 1873. godine u Kraljevici kod brodograditelja Vatroslava Arčanina po narudžbi brodovlasnika Stjepana Turkovića.

Goleta

Goleta ima na svim jarbolima uzdužna jedra, a može imati i do sedam jarbola. Teretni jedrenjak duge plovidbe iz skupine škuna (škunera); kadšto se tako naziva i svaka škuna, tj. jedrenjak s dva ili više jarbola, od kojih je pramčani niži, i s uzdužnim (najčešće sošnim) jedriljem. Mi smo imali Istočnojadranske golete u XIX. st. Najmanji je istočnojadranski jedrenjak namijenjen dugoj plovidbi (po Sredozemlju i okolnim morima). Duljine je 20‒26 m, širine 5‒6,5 m, visine boka 2,5‒3 m, gaza 1–1,5 m, nosivosti 180‒260 t, sa sedam članova posade. Ima dva jarbola s nastavcima. Na pramčanom je jarbolu sošno jedro, a na njegovu su nastavku (produžetku) još tri križna jedra. Na krmenom su jarbolu jedno sošno jedro i vrška. Između kosnika i prednjega jarbola te između prednjega i krmenoga jarbola razapinjali su se letna jedra i prečke. Trup je broda oblih bokova i dna s kobilicom. U manjih je goleta jedno grotlo za ukrcaj tereta u potpalublje, a u većih su dva. U pramčanome su se dijelu potpalublja nalazile prostorije za posadu, dok su zapovjednik i časnici boravili u krmenome dijelu.

Bark-škuna

Bark-škuna ima tri jarbola. Na pramčanome su jarbolu razapeta križna jedra, a uz njih i široka sošnjača, na gl. jarbolu ima dva do tri križna jedra, a ispod njih sošna, dok krmeni jarbol ima samo sošnjaču i vršku. Bark sa sošnim jedrima na deblima prvih dvaju jarbola i križnim jedrima na njihovim nastavcima, te sa sošnim jedrom i vrškom na krmenome jarbolu, nazivao se bark-škuna.

Barkantina

Barkantina (bark-beštija) ima tri jarbola sa sošnim jedrima i vrškama, ali su na pramčanome, mjesto vrške, križna jedra. Istočnojadranski bark-beštija XIX. st. bio je bark s izmijenjenim jedrima na središnjem i krmenom jarbolu po uzoru na goletu (sošno i gornjača). Ploveći istim brodom, hrvatski kapetani često su mijenjali snast, kako bi brod prilagodili plovidbenim zahtjevima lokalnoga podneblja. Kadšto se nazivao i barkantina. Primjer školski brod Jadran.

Škuna-bark

Škuna-bark ima četiri do pet jarbola, od kojih pramčani jarbol ima križna jedra, a ostali imaju sošna jedra i vrške.

Brik

Brik je križnjak s dvama jarbolima brik, brz trgovački jedrenjak srednje veličine s dvama jarbolima i križnim jedrima te jednim sošnim jedrom na krmenome jarbolu; kadšto brig ili brigantin. Istočnojadranski brik XIX. st. prema obliku trupa i snasti nalikuje uvećanoj → goleti. Prednji jarbol ima do pet križnih jedara, od kojih su donje i srednje s kraticom. Na krmenome jarbolu se osim sošnoga jedra razapinju još četiri križna jedra. Duljine je 32‒42 m, širine 6,5‒8,5 m, visine boka 4‒5 m, gaza 2‒2,5 m, nosivosti 350‒600 t, a ima 10‒12 članova posade. Glasovit je bio brik Splendido (duljine 30 m, 11 članova posade), izgrađen 1850. u riječkom brodogradilištu Andrije Zanona, kojim je hrvatski pomorski kapetan Ivo Visin 1852‒59. oplovio svijet.

Jedrenjak

Jedrenjak s većinom dva jarbola, a zove se škuna /ˈskuner/) je vrsta jedrenjaka definiranih njihovom opremom 2 ili više jarbola i, u slučaju dvojarbolne škune, prednji je jarbol općenito kraći od glavnog jarbola. Uobičajena varijanta, gornja jedra škune također može biti četvrtasto gornje jedro na prednjem jarbolu, kojem se može dodati i gornje križno jedro, ali ne i na glavnom jarbolu, jer bi to brod učinilo brigantinom. Mnogi škuneri su sa sošnim jedriljem, ali drugi primjeri uključuju Bermuda i staysail škunu. Naziv “škuna” prvi se put pojavio u istočnoj Sjevernoj Americi početkom 1700-ih. Ime može biti povezano s a škotskim jezikom jer na tom jeziku znači preskakanje vode. Enciklopedija site:wikihrhr.top

Trabakul

Trabakul je jedrenjak s dvama jarbolima i s dvama oglavnima jedrima. Okruglastog je pramca i krme, na pramcu ima oči kao ukras a ispod njih otvore za sidrene lance. Pramčana statva završava jabukom koja je nerijetko modelirana u obliku ljudske glave. Trabakuli su u upotrebi od 18. do početka 20. st. a i kasnije kad jedra bivaju zamijenjena motorom. Manji trabakuli dugi su 14-20 metara nosivosti 40-100 tona, a veći 30 metara i nosivosti 60-200 tona. Stariji trabakuli su imali dva floka, a kasnije jedan flok ili prečku. U kasnijem razvoju trabakula i pramčano i krmeno jedro zamijenjeno je sošnim. Imaju 4-5 članova posade, ponekad i više.

Pelig

Pelig ima dva jarbola, od kojih je pramčani s oglavnim jedrom, a krmeni sa sošnim. Kasniji peliti su građeni sa štela pramcem pa su se lakše razlikovali od trabakula, a krma je za razliku od istog bila zrcalna. Služio je za ribarenje i prijevoz tereta (60-150 tona) u priobalju. Brodovi su bili prosječno dugi od 16 do 22 metra. Posada se sastojala od 5 do 6 mornara. Pelig je veći od trabakula i najveći obalni brod na Jadranu. Krajem 19. st. veliki pelizi plovili su i do Tihog oceana. Nakon II. svjetskog rata ovi su brodovi registrirani kao motorni jedrenjaci.

Bracera

Bracera je manji brod s jednim, a gdjekad i dvama jarbolima (naročito u Istri i sjevernom Jadranu) te s oglavnim jedrom i prečkom. Bracera je srednjodalmatinski teretni obalni jedrenjak 19. i 20. st. Jarbol se nalazi na kraju 1/3 duljine broda. Često ima i kosnik s jednom prečkom, a jedro je oglavno s dvije okrižice (lantine) i ima tri ruke kratica. Raširena je duž cijele istočne obale Jadrana, a vjerojatno joj je porijeklo vezano za otok Brač. Obrisom se ne razlikuje osobito od gajete, trup joj je oblog dna i bokova. Veće bracere su duge 15-17 metara i mogu krcati 50-70 tona, a manje 7-12 metara za 10-40 tona.

Leut

Leut je obalna brodica s jednim jarbolom i latinskim jedrom. Leut je jedna od najstarijih veslarica na jedra hrvatske obale, česta kod Neretvana i Omišana, a tijekom vremena raširila se po čitavom Jadranu. Obično se dijeli na manje (do 8,5 metara) i veće (do 15 metara), nosivosti od 6 do 8 tona (ribe). Ima šest vesala, sličan je gajeti, ali puno masivnije građen. Paluba mu je pokrivena, ima snažnu kobilicu, a trup mu je u središnjem dijelu zaobljen. Jarbol se nalazi na 1/3 duljine s latinskim jedrom s jednom kratnicom. Od svih drugih brodova se razlikuje po tome što na pramcu ima skočnicu dugu do 1,2 metara. Posadu čini 7-8 ljudi, a kao ribarski brod u predmotorno doba imao je do 14 članova posade. Nema brzinu, ali je izuzetno otporan na jak vjetar i valove.