VIDEO: Senzacija kod Uruka – pronađeni ostatci mezopotamskog broda starog 4000 godina

By

-

13.05.2022.

mezopotamski grad — Foto: Jeff Brown Graphics / Ancient Origins

Njemački i irački arheolozi su kod grada Uruka pronašli ostatke mezopotamskog broda starog oko 4000 godina, piše Otvoreno more.

Iz Deutsches Archäologisches Instituta ističu kako je pronalazak dokumentiran fotogrametrijom u 3 dimenzije, te procjenjuju da je brod potonuo na obali muljevite rijeke.

Ostaci broda će biti u muzeju u Bagdadu gdje će biti najprije proučavan, a onda i izložen.

Uruk je bio drevni mezopotamski grad u Sumeru i kasnije Babilonu, smješten istočno od današnjeg toka Eufrata, na crti drevnog kanala Nil, u području močvara, oko 230 km jugozapadno od Bagdada.

Najveća brodska nesreća u povijesti SAD-a – 1865. godine

By

redakcija

-

13.05.2022.

0

Rijeka Mississippi bila je u to doba godine nabujala zbog proljetnog otapanja snijega na sjeveru. Pretpostavlja se da je poginulo između 1.300 i 1.900 ljudi. Službena brojka iznosi 1.547, no vjerojatno se nikada neće točno moći ustanoviti.

Dana 27. travnja 1865. godine došlo je do najveće brodske nesreće u povijesti Sjedinjenih Američkih Država. Naime, poginulo je više od 1.500 ljudi pri eksploziji i potonuću parobroda SS Sultana na rijeci Mississippi. U medijima taj događaj nije bio toliko eksponiran, jer je bio pomalo zasjenjen ubojstvom Lincolnovog atentatora Johna Wilkesa Bootha koje se dogodilo dan ranije, piše Povijest.hr.

Parobrod SS Sultana plovio je na liniji New Orleans – St. Louis po velikoj rijeci Mississippi. Na parobrod u gradu Vicksburgu ukrcalo se mnogo putnika, vjerojatno sjevernjačkih vojnika koji su nedavno bili oslobođeni iz južnjačkih logora pa su željeli što prije doći kući. Brod je imao kapacitet od oko 376 putnika, a na njega se naguralo možda i do nevjerojatnih 2.400 ljudi.

Kod grada Memphisa parobrodu je usred noći, oko 2:00 sata ujutro, eksplodirao parni kotao. Eksplozija je bacila dio ljudi u vodu, a brod se zapalio od rasipanog žara iz kotlovnice. Rijeka Mississippi bila je u to doba godine nabujala zbog proljetnog otapanja snijega na sjeveru. Pretpostavlja se da je poginulo između 1.300 i 1.900 ljudi. Službena brojka iznosi 1.547, no vjerojatno se nikada ne će točno moći ustanoviti. Za usporedbu, pri potonuću Titanica poginula su oko 1.503 putnika (također je nemoguće dati točan broj zbog nepouzdanih putničkih lista).

Pod morem: Plavi Jadran postojano je – uspravan

By

redakcija

-

13.05.2022.

0

jadransko more — Foto: Wikimedia Commons

Danijel Frka za HRT nas je odveo do “najsvježije” olupine do sad, u šibenski akvatorij, točnije kod otoka Prvića. Tamo su se 31. siječnja 2018. sudarili Jadrolinijin Tijat, koji je održavao lokalnu obalnu liniju i 30-metarski teretni parobrod Plavi Jadran koji je nakon sudara potonuo.

Tijat je plovio iz Šepurina prema jugu, a u suprotnom smjeru Plavi Jadran, nakrcan sa 140 kubika pijeska te dvočlanom posadom, kapetanom i mornarom, inače braćom.

Tijat je pokušao manevar da bi se izbjegao sraz, međutim, dva su se broda prekasno primijetila i manevar nije uspio, pa je putnički brod pogodio parobrod u bok i znatno ga oštetio.

Srećom, oba člana posade su spašena, a Plavi Jadran je završio uspravno, na ravnom dnu, na dubini od dvadesetak metara.

Slučaj je imao i sudski epilog, no najvažnije je da nije bilo ljudskih žrtava, iako je materijalna šteta bila, naravno, ogromna.

Plavi Jadran je postao nezaobilazna ronilačka atrakcija. Još uvijek je u dobrom stanju, svi su dijelovi, osim drvenih, sačuvani, ime se također vidi, a kroz nastalu pukotinu može se ući u kormilarnicu i razgledati brod uz pratnju bogatog ribljeg društva.

Albert Petrović

BIOLUMINISCENCIJA: Kad ocean zasja magičnim sjajem

By

redakcija

-

13.05.2022.

0

Živa bića od svoga postanka, ili barem od kada se pamti usmena predaja, tragaju za svjetlom. Svjetlo je sinonim za dobar put, ljudi ga slijede, teže mu i žele ga imati u svojim životima.

Mnogi mitovi vezani su za svjetlo, a najpoznatiji su oni o Luciferu, svjetlonoši kojeg nebeska vojska zbacuje u pakao, no priča neodoljivo podsjeća i na grčki mit o Promoteju kojega je Zeus okovao jer je ljudima dao svjetlo u vidu ognja. Svjetlo daje nekakvu dozu sigurnosti, daje život, donosi radost. Čak su se i tri mudraca u najpoznatijoj priči svih vremena orijentirala prema svjetlu – zvijezdi repatici.

Potpuno nebitno tko u što vjeruje i kako su kroz stoljeća nastajale nove priče, svjetlo je jedino ostalo u nekom, takoreći, kultnom statusu. Svjetla su i najvažniji dio navigacije, od zvijezda na nebu do plutača i svjetionika tamo dolje, među nama, običnim smrtnicima. Jedan svjetlosni fenomen koji je ljudima godinama bio nedokučiv i smatran božanskom manifestacijom jest bioluminiscencija.

Bioluminiscencija je pojava prilikom koje živi organizmi emitiraju svjetlo. Riječ je o kemijskoj reakciji u kojoj luciferin reagira sa kisikom prilikom čega nastaje oksiluciferin i oslobađa se svjetlo. Trajanje ovog prirodnog fenomena diktira enzim luciferaza, a svjetlo je uobičajeno plave ili zelene boje i pojavljuje se u morima gdje su prisutni praživotinje, mješinci, rakovi, mekušci i neke ribe. Riječ je najčešće o toplim morima gdje se u proljeće i ljeto nalazi velik broj jedinki bičaša Noctiluca miliaris. Ovaj bičaš emitira plavu svjetlost i može osvijetliti ogromne površine prilikom čega dolazi do frapantnih prizora. Svjetlost se aktivira za potrebe komunikacije na velikim udaljenostima, a ljudskom oku, kada je riječ o relativno malim površinama, vidljiva je sa stotinu metara.

Kada govorimo o hladnim morima, tu se bioluminiscencija najčešće događa kod prozirnih pučinskih račića svjetlara iz skupine Euphausiacea koji emitiraju zelenu svjetlost. Ovi organizmi imaju takozvane fotofore, odnosno vlastite svijetleće organe koji emitiraju nježni i ravnomjerni sjaj na površini mora.

Još jedan zanimljiv fenomen je i mareel koji je sinonim za takozvano mliječno more. Mareel je svijetleći fenomen koji zahvaća velike površine (preko 15.000 četvornih kilometara) i vidljiv je iz svemira! Obično ga uzrokuje dinoflagelat Noctiluca scintillans koji počinje emitirati svjetlost kada doživi poremećaj uobičajenog stanja okoliša. Zanimljive prizore snimljeni su sa jednoga kruzera uz pacifičku obalu Kolumbije gdje je prolazak broda aktivirao Noctiluca scintillans prilikom čega su nastali ovi zanimljivi prizori koji su privukli i dupine:

U Sjevernom Atlantiku upravo je sad vrijeme kada često dolazi do bioluminiscencije zbog sezonskog povećanja broja planktona, dok će u južnijim morima ovaj fenomen biti najčešći tijekom kolovoza. Osim što ovi sitni organizmi ovako neobavezno komuniciraju putem svijetla, ono im služi i za pridobivanje pažnje u vrijeme parenja.

Čak je i veliki Kolumbo na svom putovanju uočio ovu oku izuzetno ugodnu i intrigirajuću pojavu, pa je u svoj dnevnik, prije obala Sjeverne Amerike, zapisao: „Svijeće su se micale u moru.”. Struka tvrdi kako je to zasigurno bilo masovno parenje vrste Odontosyllis enopla. Riječ je o bermudskom mnogočetinašu koji ima čudne i ritualne navike. Ženke plivaju u krug i emitiraju svjetlo, a u sredinu kruga dolazi mužjak i pri ispuštanju plodne tekućine nastane jak bljesak, dok ženka ispušta svijetleća jajašca. Ova vrsta je astronomski precizna, te parenje uvijek započinje druge noći punog mjeseca što je uistinu čudno.

Priroda je nepredvidiva, često zapanjujuća, a ponekad i zastrašujuća. Ovi prizori pravi su biser oceana i kao takvi pomorce već stoljećima ostavljaju u čudu. Moderna znanost je objasnila ove pojave, ali neki djelići njih još uvijek su ostali intrigantni. Svjetski ocean još uvijek je neistražen, nedostižan i neosvojiv, pa nam ne preostaje ništa nego se diviti površini, gledati ljepotu koju majka priroda pruža i uživati u trenucima koji pomiču granice viđenoga. Imajmo na umu da smo mi, ljudi, glavni akteri na ovome planetu koji su u stanju promijeniti njegovu sudbinu, pa stoga čuvajmo naše more koje život znači.

Petar Zuanović

Najveće svjetske kompanije otkazale više od trećine putovanja kontejnerskih brodova iz Azije

By

redakcija

-

12.05.2022.

0

kontejneraš — Foto: Ilustracija / The Maritime Post

Više od trećine planiranih isplovljavanja kontejnerskih brodova iz Azije zakazanih do mjeseca lipnja je otkazano, a najveće brodarske kompanije najavile su još otkazivanja.

Prema podacima platforme project44, između 17. i 23. tjedna ove godine THE Alliance (kojeg čine Hapag-Lloyd, Ocean Express Network (ONE) i Yang Ming) otkazat će 33% planiranih isplovljavanja iz Azije. Ocean Alliance (COSCO, OOCL, CMA CGM i Evergreen) otkazat će ukupno 37%, dok će 2M savez, kojeg čine MSC i Maersk, otkazati 39% putovanja. Podaci platforme project44 pokazuju da Maersk i MSC vode u broju obustavljenih linijskih polazaka iz luka (blank sailings) u Aziji, prenosi Splash247.

Navodno je riječ o strategiji kompanija da izbjegnu duga čekanja u lukama u Kini uzrokovana strogim lockdownima i kineskom ‘zero-covid’ politikom. Vrijeme čekanja u Šangaju u travnju je iznosilo čak 16 dana, no trenutno brodovi čekaju oko 3 dana, piše gCaptain.

Na rutama između Azije i zapadne obale SAD-a zabilježen je najveći broj obustavljenih isplovljavanja u posljednjih pet tjedana, kako u apsolutnoj količini, tako i prema kapacitetu, pokazuju podaci platforme Xeneta. Između 4. travnja i 8. svibnja, na ovim rutama otkazane su 63 plovidbe, čime je otkazan i transport ukupno 517.300 TEU – što je čak 25% ukupne količine TEU koja je trebala biti prevezena između Azije i zapadne obale SAD-a u ovom razdoblju.

Freightosov voditelj Judah Levine kaže da bi otkazivanje isplovljavanja i smanjeni kapaciteti mogli stabilizirati cijene vozarina za kontejnere koji se prevoze iz Azije u Europu i zapadnu obalu SAD-a. Vozarine su već pale za više od 20% otkako je u Šangaju u ožujku uveden potpuni lockdown, prema podacima platforme Freightos.

“Unatoč otkazivanjima, predviđa se da će se uvoz u SAD tijekom ljetnih mjeseci povećati u odnosu na prošlu godinu. To ukazuje na trenutno povećanje potražnje kako bi se izbjegla kašnjenja na vrhuncu sezone i mogući prekidi u radu luka na zapadnoj obali krajem lipnja, kada istječe ugovor o radu lučkih radnika na terminalima u gotovo 30 luka diljem zapadne obale”, navodi se u ažuriranju Freightosa.

Drewry indeks danas je ponovno u padu. Tjedni globalni indeks pao je za 0,9%, na 7.657,20 USD po kontejnerskoj jedinici od 40 stopa, ali i dalje je za čak 33,7% viši nego prije godinu dana.

Djelomični prekid izvoza iz Kine i posljedična otkazivanja ispovljavanja uzrokovali su dodatna kašnjenja u sjevernoj Europi i UK. Podaci project44 pokazuju da se u posljednjih 12 mjeseci vrijeme potrebno za isporuku tereta od Kine do sjeverne Europe i Ujedinjenog Kraljevstva povećalo za 20%, odnosno 27%.

“Kompanije se pokušavaju prilagoditi stanju na tržištu i padu promptnih cijena implementacijom taktike privremenog obustavljanja linijskih polazaka iz luka, dok istovremeno pokušavaju zaključiti dugoročne ugovore s pošiljateljima, u nadi da će još malo produžiti period visoke zarade”, rekla je Shabsie Levy, izvršna direktorica platforme Shifl.

Iranska nafta ne smije u Omišalj: SAD neformalno zabranio iskrcaj

By

redakcija

-

11.05.2022.

0

tanker-arc-1 — Foto: Tanker 'Arc 1' (bivše ime: Fuji Spirit) / MarineTraffic

Jutros je sve uzbudila vijest da tanker s iranskom naftom već sedam dana vijuga Jadranom – i to ni manje ni više nego u hrvatskim vodama, tik do Krka, s pogledom na tako bliz, a tako dalek Omišalj. Za sve je zaslužan, a tko drugi nego Sjedinjene Američke Države, koje su ponovo počele sa uvođenjem sankcija Iranu.

Prvi paket restrikcija pojavio se u ožujku, no one su bile usmjerene na zabranu ulaska u SAD nekim ključnim osobama Irana, koje inače obožavaju ekskurzije u New York i na Havaje, pa ih je ta zabrana toliko potresla da su još uvijek u dosta teškom emocionalnom stanju. Tako shrvani nastavili su sa svojim naftnim biznisom kojeg su SAD ocijenile neprihvatljivim, pa je Iranu uveden ozbiljniji paket sankcija od onog na bazi turističke posjete rivalu sa zapada. Zabranjena je trgovina, prijevoz i skladištenje iranske nafte svima na teritoriju Sjedinjenih Država, a neformalno se to odnosilo i na sve američke partnere, pa tako i Europsku Uniju i Hrvatsku, kojima je NATO obrambeni štit pod kojim je živjeti sigurno, ali ponekad i skupo.

Hrvatska nije prva koja je pod nevidljivim pritiskom SAD-a zbog operiranja sa nepoželjnim momcima iz Perzijskog zaljeva. Tako su se na tepihu otvorenih kritika SAD-a već koncem prethodne godine našli Ujedinjeni Arapski Emirati koji su bili prisiljeni smanjiti trgovačku razmjenu sa Iranom koji im je, praktički, u dvorištu, te povećati razmjenu sa nekim zapadno orijentiranim država kako bi ekonomski pomogli svoje saveznike, a time i diktatore tempa globalnog ritma na zapadnoj hemisferi – Sjedinjene Američke Države. Čim se dogodi trgovina između neke tvrtke (bila ona državna ili privatna) i neke iranske kompanije, američko Ministarstvo financija, koje obožava i financije zemalja diljem svijeta, tu istu tvrtku stavlja na crnu listu. U rizik odmah dolaze i tvrtka i banka koja izvrši transakciju, tako da SAD jednim potezom ubija tri muhe – domaću tvrtku, iransku tvrtku i posrednika kapitala.

Tanker ARC 1 inače plovi pod panamskom zastavom, dugačak je 241 metar u kojih je ukalupljeno 106.360 DWT-a. U Omišalj je trebao uploviti još prije sedam dana, no da se to ne bi dogodilo pobrinuo se američki lobi pod nazivom Ujedinjeni protiv nuklearnog Irana (ili engleska kratica UANI). UANI se više plaši nuklearnog programa Irana nego iznemogla srna gladnoga vuka, pa je, kako je jučer izvijestio Večernji, odmah po utvrđenju da ARC 1 plovi prema Omišlju poslano upozorenje Luci Rijeka, Janaf-u i Capris-u. Dakle, ne radi se o apeliranju, slanju prosvjednog pisma, obavijesti, vijesti, uputi ili slično, već se radi o upozorenju. Američka organizacija upozorava Hrvatsku da ne primi iransku naftu, a već je spomenuto da Europska Unija nema embargo na istu.

Janaf se odmah opravdao medijima kako nema pojma o čemu se radi, ali zato pojma imaju u UANI-ju gdje tvrde da je tanker nakrcao naftu kod Singapura prije mjesec dana, ali da je to zapravo iranska nafta kojom se manipulira u vodama nedaleko od tog međunarodnog pomorskog čvorišta kako bi ona nastavila svoj put prema Narodnoj Republici Kini. To se nije dogodilo u slučaju tankera ARC 1 koji, baš poput Europske Unije, Ukrajine i Ujedinjenih Arapskih Emirata naginje ka Zapadu pa se tako našao u jednoj nezavidnoj situaciji došavši u predivni Jadran pun nafte koju nema gdje iskrcati. Capris-u, lučkoj agenciji, trebalo je svega desetak minuta da eliminira ARC 1 sa liste dolazaka, pa je panamski tanker ostao pred vratima terminala poput Hrvatske na vratima Šengena prije nekoliko godina. Svi su joj govorili da će ući, no to se na kraju nije zbilo.

Stanje u Iranu

Iran je, usput rečeno, sedam dana nakon što je ARC 1 nakrcan, uveo sankcije za 24 dužnosnika Sjedinjenih Američkih Država, među kojima i George W. Casey Jr., bivši načelnik Glavnog zbora američke vojske i zapovjednik multinacionalnih snaga u Iraku te Rudy Giuliani, bivši odvjetnik Donalda Trumpa. Uz njih dvojicu, za istaknuti je i američke veleposlanike koji su svoju dužnost obnašali u Palestini i Libanonu. Iran tvrdi kako je došlo do kršenja ljudskih prava iranskoga naroda od strane 24 dužnosnika koji su, prema Iranu, sustavno radili protiv njihove države. Da to ne bi bilo sve, iransko Ministarstvo obavještajnih službi danas je izvijestilo kako su te iste službe uhitile dvojicu državljana Europske Unije koje Iran sumnjiči za organiziranje nereda na teritoriju Irana i poticanje na nemire. U vrevi tih diplomatskih konflikata, sirijski predsjednik Bašar al-Asad iznenadno se uputio u Iran gdje su ga srdačno dočekali Ali Hamnei i Ebrahim Raisi koji su na tom opuštenom susretu izjavili da se građevine nakon rata mogu lako obnoviti, ali da je najvažnije da nije stradao sirijski duh.

Da ne bi stradale i europske građevine, koordinator Europske Unije za iranski nuklearni program, odmah je sjeo u avion i pohitao u Iran, a riječ je o svima dobro poznatom diplomatu imena Enrique Mora. Pošto Hamnei i Raisi imaju pametnijeg posla, Morau će u Iranu dočekati samo Ali Bagheri Kani, iranski pregovarač za nuklearna pitanja. No, nuklearna pitanja nisu ona koja iranski narod najviše muče.

Nakon velikog paketa američkih sankcija, dodatno je opao priljev novca u Iran, inflacija je otišla na 40%, a država mora namiriti subvencije kojima stanovnike drži na životu. Još jedna teška prilika za Iran jest ta da Odessa nije u pogonu, a Iran iz Ukrajine i Rusije uvozi 30% žitarica. Stoga se sada mora i s Putinom dogovoriti o slanju pšenice kako Iranci ne bi ostali bez kruha koji život znači, ali to tako doslovno i jest – jer Iran je smanjio dio subvencija na kruh, što je odmah izvali prosvjede u nekoliko gradova. Da bi stali na kraj poskupljenjima, Iran je državnim službenicima plaće digao do čak 60%!

SAD naglašava da će sankcije biti ukinute kada Iran prestane sa svojim nuklearnim programom, no izvršna vlast još uvijek vjeruje da se može izboriti sa sankcijama, pa je sada odlučila plasirati i digitalne kupone za namirnice.

Zanimljivo je kako SAD ovdje praktički izravno zabranjuje Hrvatskoj navodni tranzit iranske nafte prema Mađarskoj ili Srbiji, a ne zabranjuje Ukrajini tranzit ruskog plina u Europu, dok je navodno svima tako stalo da rat stane. No, Zapad nije spreman žrtvovati novac prije života.

Sjedinjene Američke Države još su krajem zime upozorile Iran da znaju kako Iran ima gotovo dovoljno goriva za nuklearnu bombu. U vojničkim se kuloarima priča kako nitko nema hrabrosti napasti zemlju koja posjeduje barem jednu nuklearnu bombu, pa zašto onda Iran ne bi imao pravo na jednu ako ih svjetske velesile imaju na tisuće? Zapad navodno strahuje od ekspanzije radikalnog islama, no u biti se povlače konci globalne premoći i u toj igri Iran ne smije postati toliko moćan da SAD-u težište spadne isključivo u zapadni dio južnog dijela Azije.

Petar Zuanović

PLINSKE IGRE: SAD odlučuje o sudbini Europe

By

redakcija

-

11.05.2022.

0

lng-brod — Foto: Ilustracija / VesselFinder

Neki se za zimu pripremaju tako da ruše bukve, no tradicija čuvana stoljećima i nije u ruskom duhu posljednjih godina, pa oni ruše cijene po burzama i formiraju onakve kakve njima najbolje odgovaraju. Iako neki još uvijek naivno vjeruju da plin Europi treba isključivo za grijanje, to je jedna od najvećih zabluda Homo Europeausa.

Europska ekonomija još uvijek ne može bez ruskoga plina, ma koliko se busali o prsa sa svojom neovisnošću. Europa pod nazivom Europska Unija ima zastavu, valutu i predsjednika, predivne krajolike i spomenike kulture, ali zna da ne može počivati na turizmu, za razliku od Hrvatske, kao dijela te iste Unije, koja sve svoje nade polaže u taj zanimljivi fenomen.

Najovisnija o ruskom plinu je svakako Njemačka i uvozi iz Ruske Federacije čak 55% spomenutog energenta za svoje potrebe, no to ne bi uopće bilo zabrinjavajuće da ona nije prvo gospodarstvo Unije i kontinenta sa gotovo devedeset milijuna ljudi.

LNG terminali

Hrvatima su zadnjih dana puna usta LNG-a Krk te ga vide kao najveće dostignuće u modernoj povijesti – taj predivan strateški projekt vrijedan 363 milijuna eura.

Zanimljiva stvar je da Japanci, zemlja sa čak 37 LNG terminala, za 727 milijuna eura naprave fiksno obalno postrojenje, za 218 milijuna eura naprave potpuno novi FSRU, a ovakvu rabljenu, prenamijenjenu verziju koju ima Hrvatska pripreme za rad za svega 58 milijuna eura. Japanci, osim što su ekonomski čarobnjaci, u samom su vrhu i kada govorimo o uvozu plina, a ukupni kapacitet njihovih terminala je 285,5 milijardi kubičnih metara plina. U naredne četiri godine planiraju otvoriti gotovo stotinu novih terminala što zvuči pomalo i nevjerojatno za uši Jugoistočne Europe.

Japan ima ogroman kapacitet, s obzirom na 125 milijuna stanovnika. Cijela Europa broji 750 milijuna ljudi, od čega ih je 450 milijuna u sastavu Europske Unije. Europa ima 29 velikih i 8 malih terminala za ukapljeni plin, od čega je 21 veliki u Europskoj Uniji, a jedan je i onaj hrvatski. Riječ je o kapacitetu od 237 milijardi kubičnih metara plina.

Japan se doslovno ponaša po onoj famoznoj „spremajmo se kao da će sutra biti rat”, a najviše plina uvozi od Australije, Malezije, Katara i Rusije. Tu su još i SAD, Bruneji, Papua Nova Gvineja, Oman, Indonezija, Nigerija, UAE, Peru, Egipat te Koreja. Pacifički plovni putevi takoreći cvjetaju jer je u Aziji veća pomama za plinom nego u Hrvatskoj za sanitarnim i prehrambenim potrepštinama kada Stožer najavi novo zatvaranje.

Vladimir Putin je prije nekoliko godina izjavio na energetskoj tribini kako nitko ne može toliko jeftino proizvesti plin koliko Rusija može jeftino ponuditi. Je li bio u pravu? Rusija u biti, figurativno rečeno, plin proizvede za jedan dolar, a proda u prosjeku za jedanaest. Da to ne bi ostalo isključivo na figurativnom, tu su službeni podaci o proizvodnji ruskog plina za 1,3$ i prodaji istoga za 11,98$.

Na karti „Europe do Urala” započele su velike geopolitičke igre još prije desetak godina, a brodovi za prijevoz ukapljenog plina sada su pijuni s najvećom ulogom u povijesti. Prisjetimo se i velike ruske želje da gradi plinovod Južni tok čiju trasu preko svoga teritorija odbija Republika Hrvatska zbog ulaska u NATO pakt. Rusija ne odustaje od te ideje jer joj je ekonomski neznatno povoljnija, ali dobila bi i geostrateškog partnera na Sjevernom Jadranu. Hrvatska ponovo odbija ruske zahtjeve i plinovod koji je trebao biti kapaciteta 63 milijarde kubnih metara plina godišnje mijenja za LNG terminal na Krku koji je kapaciteta 2,6 milijardi.

Za prijevoz plina morem potrebni su već spomenuti brodovi, a cijene prijevoza vrtoglavo rastu, pa tako jedan brod zapremine 150.000 kubnih metara dnevno košta i do 200.000 dolara. Primjera radi, 1.000 kubnih metara ruskoga plina prevali 100 kilometara plinovoda za, u prosjeku, 1,51$. Sada dolazimo na veliko pitanje Ukrajine kao tranzitne zone.

Uloga Ukrajine

Ukrajina je preko plinovoda postavljenih po svom teritoriju 2020. godine prebacila 55,8 milijardi kubika plina, što je bilo znatno manje u odnosu na 2019. kada je tom istom trasom proteklo 89,6 milijardi kubnih metara plina. Kada bi se otvorio Sjeverni Tok 2, Rusija bi mogla Ukrajinu potpuno eliminirati sa karte plinskoga tranzita prema Europi i tako, u očima Zapada, otvoriti sebi Ukrajinu za apsolutna vojna djelovanja.

Ukrajina od tranzita ruskog plina godišnje zarađuje 1,2 milijarde američkih dolara koja protok 1.000 kubnih metara plina kroz 100 kilometara cijevi naplaćuje 2,66$ – što je najskuplji je tranzitni prostor. Rusiji je svakako najisplativije plin prebacivati preko Bjelorusije jer je operativna tvrtka u toj zemlji zapravo ruska, pa Rusi sami sebi plaćaju 1,75$ za tranzit spomenute količine na spomenutoj udaljenosti. Kada bi se otvorio Sjeverni tok 2, cijena tranzita bi bila 1,67$, te bi u punom naponu radile sve četiri cijevi ukupnog kapaciteta 110 milijardi kubnih metara plina godišnje. Plinovod Jamal ide preko Poljske u dužini od 684 kilometra uz cijenu tranzita od 1,05$, ali 49% tih isplata ide Rusima sve do kraja tekuće godine kada će isteći ugovorne obveze i poljski plinovod će opet biti 100% u poljskim rukama.

Ugovorne obveze tranzita ruskog plina preko Ukrajine prestaju 2024. godine, kada ističe petogodišnji ugovor kojim se Rusija obvezala Europskoj Uniji isporučivati plin tim trasama. Ukrajinci i Rusi možda nisu u najboljim odnosima, ali braća iz Kijeva mole braću iz Moskve da produže taj ugovor na makar još 15 godina, a u zamjenu bi čak i spustili naknadu za tranzit. Naftogaz Ukrainiy se plaši ruskoga povlačenja iz Ukrajine i prebacivanja na Sjeverni Tok 2, te naglašavaju da je to ruska osveta zbog toga što je Ukrajina odabrala Bruxelles, a ne Moskvu, ističući kako je Sjeverni Tok 2 geopolitički, a ne ekonomski projekt.

Ukrajinci dobro znaju da bi svaki tranzit ruskog plina niži i pola litre od 30 milijardi godišnje značio gašenje plinovoda i uskraćivanje Ukrajini brojnih pogodnosti, pa i onih 1,2 milijarde američkih dolara naknada. Ukrajina je, faktički, mogla postati skladište ruskog plina za Europu jer ima kapacitet skladištenja od 33 milijarde kubnih metara plina, no ona ih koristi svega 20-ak. S druge strane, Ruska Federacija se na ovu vojnu intervenciju spremala dugo, te ima 630 milijardi američkih dolara u zlatu i devizama, te nikako ne može bankrotirati prije nego li se ugasi – europska ekonomija.

Rusija i Kina

Štoviše, Rusija se usmjerava na drugo tržište, na Narodnu Republiku Kinu koja trenutno ima potrebe za uvozom 331 milijarde kubnih metara plina, a do 2030. trebat će preko 500 milijardi. Peking želi „Zelenu Kinu” do 2060. i prelazak iz statusa najvećeg globalnog zagađivača u najčišću ekonomiju svijeta.

Kina i Rusija su u razdoblju od 2014. do 2019. položile 8.000 kilometara plinovoda kapaciteta 38 milijardi kubnih metara na godinu, a u izgradnji je i plinovod Snaga Sibira 2 koji će biti kapaciteta 50 milijardi kubnih metara plina, čime će Rusija i Kina ostvariti samo jedan dio iz niza sporazuma kojima su se obvezale na partnerstvo u narednih 30 godina.

Može li Kina sa svoje 1,4 milijarde stanovnika i enormnom potrošnjom te SAD sa svojim geopolitičkim igrama zbaciti Europu sa ruske sise i vinuti ju u novu eru energetike, vidjet ćemo, ako ne ubrzo, onda zasigurno u narednih trideset godina. Može li Europa izdržati sankcije koje je uvela Rusiji i mogu li male države, poput Hrvatske, pratiti prilike ponude i potražnje ukapljenoga plina, ili će pak doći do dodatnog osiromašenja već i ovako ekonomski razapetih građana Hrvatske – ostaje za vidjeti.

U svijetu danas operira nešto manje od 200 brodova za prijevoz ukapljenog prirodnog plina, sa ukupnim kapacitetom od 95,2 milijuna kubnih metara plina. Ako cijene enormno porastu ili Rusija prekine dotok svoga plina Europi, hoće li Hrvatska platežnom moći imati snage parirati svojim europskim partnerima u nabavci plina ili će se okrenuti proizvodnji svijeća i eksploataciji šuma?

Kako to da SAD konstantno dirigira Europi što da radi, iako su to dva fizički itekako odvojena kontinenta i hoće li američki Kongres vratiti obustave završetka Sjevernog Toka 2 saznat ćemo sljedeći tjedan kada je na rasporedu izglasavanje novih sankcija Rusiji kako ne bi Ukrajinu ostavili u zoni nulte važnosti i tako ih oni prvi gurnuli u siromaštvo preko leđa Zapada. Jedino što se mora priznati da je Rusija, za sada, savršeno uigrala taktiku, ma koliko neki tvrdili obrnuto.

Petar Zuanović

Nakon dvije godine napokon doma: 600 pomoraca nije se moglo vratiti kući zbog odluka svoje države

By

redakcija

-

10.05.2022.

0

Seafarer-e1611476000481-780x470 — Foto: Splash247

Više od 600 pomoraca Kiribatija koji su preko dvije godine proveli u inozemstvu zbog strogih mjera koje je njihova država uvela tijekom pandemije napokon su se vratili u domovinu, objavila je u ponedjeljak Međunarodna brodarska komora (ICS).

Posljednjih šest pomoraca sletjelo je u ponedjeljak u Tarawu, glavni grad Kiribatija, čime je završena repatrijacija ovih pomoraca koja je trajala pune dvije godine, piše gCaptain.

Pomorci Kiribatija, njih preko 600, zapeli su u inozemstvu zbog ograničenja putovanja tijekom pandemije, ali prvenstveno zbog politike nulte tolerancije koju je provodila njihova država. Naime, vlada Kiribatija je tijekom pandemije potpuno zabranila ulazak u zemlju svima, bez obzira na državljanstvo, piše Splash247.

Poslodavci su početkom 2021. nesretnim pomorcima osigurali smještaj i hranu u Danskoj i Njemačkoj nakon završetka njihovih ugovora, gdje su neki od njih pune dvije godine čekali promjenu mjera i protokola ulaska u vlastitu domovinu. Svi pomorci primili su i punu dozu cjepiva, ali nekima ni to nije bilo dovoljno da im osigura povratak kući.

Pomorci su se počeli vraćati kući u skupinama počevši od studenog 2020. Do travnja prošle godine, 362 pomoraca Kiribatija vratila su se preko Fidžija u Tarawu na letovima koje je organizirala vlada Kiribatija. U studenom 2021., 141 pomorac Kiribatija vratio se kući na kruzeru kojeg je unajmio njihov poslodavac.

Početkom 2022. 73 pomoraca vraćena su u skupinama od 10 na letovima koje su financirali vlada Kiribatija, poslodavci i vjerska organizacija koja podupire pomorce.

Posljednjih šest pomoraca vratilo se kući s Fidžija i završit će svoju karantenu u vladinoj ustanovi, kao i svi dosad repatrirani pomorci, priopćio je ICS.

Repatrijaciju su organizirali poslodavci, sindikati i nevladine organizacije, u suradnji s vladom Kiribatija.

“Drago mi je čuti da će se ovi pomorci konačno ponovno vidjeti sa svojim voljenima, neki nakon što su u inozemstvu proveli gotovo dvije godine. Sve je to zahvaljujući opsežnoj suradnji svih dionika industrije, sindikata, vlada i UN-a”, rekao je glavni tajnik IMO-a, Kitack Lim. “Sve države moraju označiti pomorce kao ključne radnike kako bi im se olakšalo putovanje i repatrijacija.”

Odličan početak godine u brodogradilištu »Viktor Lenac«: Ostvarena velika dobit

By

redakcija

-

10.05.2022.

0

Početak ove poslovne godine za remontno brodogradilište »Viktor Lenac« jedno je od najuspješnijih razdoblja u njegovoj povijesti, kako po pitanju opsega vrijednosti radova, tako i po ostvarenoj dobiti.

Ukupna realizacija projekata ostvarena do kraja ožujka iznosila je 152 milijuna kuna ili, preračunato, oko 20,2 milijuna eura, što čini 98 posto ukupno ostvarenih poslovnih prihoda. U usporedbi s istim razdobljem lani, ostvareni prihod bio je čak 2,7 puta veći, iskazuje se u financijskom izvješću o poslovanju brodogradilišta za prvi kvartal ove godine, javlja Novi list.

Još bolji pokazatelji iskazali su se kroz EBITDA koji je u prvom kvartalu dosegnuo 41 milijun kuna, odnosno oko 5,4 milijuna eura, što je gotovo pet puta više nego u odnosu na isto razdoblje prošle godine. »Viktor Lenac« je predvidio i povećanu amortizaciju proizvodne opreme, pa je obračunata amortizacija iskazana u visini od 9,8 milijuna kuna ili 1,3 milijuna eura, pa je konačan financijski »score« prvog kvartala ostvarena dobit od 31,9 milijuna kuna, odnosno, nakon odbitka poreza na dobit, neto zarada od 26,2 milijuna kuna ili gotovo 3,5 milijuna eura.

Veliki projekti

U upravi ovog brodogradilišta ne kriju zadovoljstvo ostvarenim, ali naglašavaju i sve izazove s kojima su bili suočeni, počev od toga što je tako visoka zaposlenost kapaciteta zahtijevala i brzu prilagodbu i povećani napor pri angažiranju dovoljnog broja kvalitetnih radnika. Prvo tromjesečje obilježio je i usporedni rad na više projekata, pojedinačno visokih vrijednosti ugovorenih poslova i duljeg roka odvijanja radova. Prvenstveno je tu riječ o opsežnom remontu kruzera »Ambience« na kojem je značajno premašena početno očekivana vrijednost radova, ali i o remontima brodova za Američku ratnu mornaricu – USS Hershall »Woody« Williams i USNS Yuma. Pored toga, ostvareno je nekoliko standardnih remontnih radova, čija je pojedinačna vrijednost dostigla gotovo milijun eura. Zahvaljujući tome, prosječna visina prihoda ostvarenih po projektu do konca ožujka u ovom je kvarnerskom brodogradilištu iznosila visokih 881 tisuću eura.

Visoka zaposlenost kapaciteta, samim time i očekivani prihodi u »Viktoru Lencu« protegnuli su se i na drugi kvartal. Osim pet standardnih, ali nešto opsežnijih projekata remonta koje su u ovom brodogradilištu »prenijeli« u drugo tromjesečje, tu je i novih desetak već dogovorenih projekata, kao i opsežni zahvati na remontu i uređenju 147-metarske jahte »Prince Abdulaziz« u vlasništvu saudijske kraljevske obitelji. Jahta je u »Viktor Lenac« doplovila početkom veljače ove godine, a o obimu radova svjedoči i podatak da će se u u škveru u Martinšćici zadržati punih godinu dana. Vrijednost ovog posla čuva se kao poslovna tajna i jedino što je po tom pitanju otkriveno jest da konačan iznos premašuje 20 milijuna eura.

Globalne prognoze

Rat između Rusije i Ukrajine i, posljedično, bijeg brodara iz Crnog mora koji za remont svojih flota nastoje odabrati sigurnija područja, poput Mediterana, zasad nije značajnije utjecao na poslovanje »Viktora Lenca« jer su kapaciteti za prvo polugodište uglavnom bili rezervirani već početkom godine, pojašnjavaju iz uprave brodogradilišta.

– Povećanje cijena čelika, iako je njegova cijena trostruka u odnosu na razdoblje prije nešto više od godine dana, zbog relativno malog udjela u ukupnim troškovima također nema presudan negativan utjecaj, no ostaje za vidjeti kakvo će biti kretanje raspoloživosti i cijena sirovina, materijala i energije u narednim razdobljima. U svakom slučaju, daljnje globalne prognoze s utjecajem na poslovanje remontnih brodogradilišta, metaloprerađivačke industrije i svih drugih gospodarskih grana, a time i »Viktora Lenca«, ovisit će o trajanju krize između Rusije i Ukrajine i njezinom lančanom utjecaju na sve robe i usluge, zaključuje se u objavljenom izvješću ovog kvarnerskog brodogradilišta koje je, podsjetimo, prije nepune četiri godine preuzela talijanska Palumbo grupa iz Napulja, koja kontrolira 82 posto dionica »Viktora Lenca«.

Orjana Antešić / Novi list

Knjige narudžbi za kontejnerske brodove ruše sve rekorde: Naručeno nevjerojatnih 7,5 milijuna TEU

By

redakcija

-

09.05.2022.

0

Ogromna knjiga narudžbi kontejneraša – ekvivalentna postojećim flotama Cosco-a, Hapag-Lloyda, Evergreena i Ocean Network Expressa (ONE) zajedno – iznova ruši sve rekorde.

Kako navode brokeri Braemar ACM, do 1. svibnja ove godine naručeni kapacitet kontejnerskih brodova u odnosu na postojeću flotu premašio je 30% postojeće flote, a time su se narudžbe popele na ukupno 7,5 milijuna TEU, piše Splash247.

Trenutno je naručeno najviše TEU ikada, navodi Braemar ACM. Promatrajući knjige narudžbi, u kombinaciji s rekordnim narudžbama za brodove za prijevoz LNG-a tijekom prošle godine, jasno je zašto se vlasnici bulk carriera i tankera trenutno tako oštro bore za mjesta u azijskim brodogradilištima.

Naručeni kontejnerski kapacitet posljednji je put dosegao 30% postojeće flote krajem 2011. godine. Međutim, analitičari se još uvijek nisu dogovorili radi li se ovdje točno o toj brojci, pošto nisu sve narudžbe službeno potvrđene. Analitičari Clarksonsa tvrde da ipak nije riječ o omjeru od 30%, već da je broj zapravo 26,9%. Alphaliner je sredinom travnja izvijestio da se radi o omjeru od 26,2%, premda analitičari BRS-a priznaju da je brojka od 30% moguća nakon što se potvrdi niz prijavljenih narudžbi. U svakom slučaju, riječ je o ekstremno velikim brojkama narudžbi za nove kontejnerske brodove.

Braemar ACM procjenjuje da će neto rast flote u smislu kapaciteta TEU za 2022. godinu biti na oko 4%. Za godine 2023. i 2024., godišnji prosječni neto rast flote trenutno se predviđa za 10% godišnje. Braemar ACM procjenjuje da se u 2023. očekuje isporuka novogradnji kapaciteta od 2,5 milijuna TEU, a za 2024. očekuje se još i više.

Analitičari Braemar ACM-a predviđaju da će 2024. godine biti isporučene novogradnje kapaciteta više od 3 milijuna TEU, što će biti najveći kapacitet novogradnji isporučen u jednoj godini ikada zabilježen. Clarksons pak predviđa da će se 2024. isporučiti ogromnih 3,5 milijuna TEU, što je više od cijele postojeće flote CMA CGM-a.

Mediterranean Shipping Co (MSC), najveća brodarska kompanija na svijetu, s narudžbom od 1,33 milijuna TEU trenutno ima daleko najveću knjigu narudžbi, ekvivalentnu narudžbama koje su ugovorili Maersk, CMA CGM i Cosco – zajedno.

U četvrtom kvartalu 2021. i prvom kvartalu 2022. udio brodova pogonjenih na ‘obično’, odnosno konvencionalno brodsko gorivo po prvi put pao je ispod 50%, pokazuje nedavna analiza Maritime Strategies International (MSI). Daleko najveći porast zabilježili su brodovi s LNG dual-fuel motorima, s tim da je broj narudžbi za metanol dual-fuel te novogradnje s mogućnosti pogona na metanol i amonijak i dalje malen.

“Očekujemo da će broj novih narudžbi naglo pasti nakon drugog kvartala 2022., posebno budući da se rizici smanjenja potražnje i dalje povećavaju”, naveo je MSI u nedavnom izvješću.

VIDEO: Senzacija kod Uruka – pronađeni ostatci mezopotamskog broda starog 4000 godina

Najveća brodska nesreća u povijesti SAD-a – 1865. godine

Pod morem: Plavi Jadran postojano je – uspravan

BIOLUMINISCENCIJA: Kad ocean zasja magičnim sjajem

Najveće svjetske kompanije otkazale više od trećine putovanja kontejnerskih brodova iz Azije