Poon Lim bio je kineski pomorac koji je preživio 133 dana sam u južnom Atlantiku. Ovaj slučaj je poslužio američkoj mornarici da stvori vodič za preživljavanje na otvorenom moru, piše National Geographic.
Lim je radio kao drugi konobar na SS Benlomond, britanskom trgovačkom brodu kojega je uništila njemačka podmornica 23. studenog 1942.
Kako je 24-godišnji kineski pomorac u tom trenutku bio na palubi, uspio je obući prsluk za spašavanje i skočiti u more.
Rupa u trupu bila je tolika da je brod potonuo u samo nekoliko minuta, a Lim je morao uložiti mnogo truda kako bi izbjegao golemi vrtlog. Dok se pokušavao spasiti, primjetio je da je izronila njemačka podmornica i da su vojnici na njoj pokupili nekoliko preživjelih mornara. Nekoliko sati kasnije, vidio je kako su ti isti zarobljenici smješteni u mali čamac i pušteni u Atlantski ocean. Kineski ih pomorac nikada više nije vidio, prenosi Slobodna Dalmacija.
Narednih nekoliko sati proveo je u moru među olupinama i naftnim mrljama. Potom, u jednom trenutku, naletio je na splav za spašavanje na koju se bez oklijevanja popeo. Bio je to, tvrdio je, trenutak velikog olakšanja za njega jer je podmornica potopila britanski brod na prometnoj trgovačkoj ruti. Drugim riječima, bio je siguran da će ga netko brzo pronaći i spasiti.
Pokazalo se da je u splavi bilo sve što je potrebno za kraći boravak nekoliko ljudi: svježa voda, keksi, mesni naresci iz konzerve, čokolada, kondenzirano mlijeko i sušeno povrće. Prema Limovoj računici, zaliha bi mu trebala trajati mjesec dana – dok naiđe trgovački brod i odveze ga na obalu.
Međutim, ništa nije bilo tako. Splav su jake struje odnijele prema sjeveru, udaljavajući ga s prometne rute. U početku su pored njega prolazili trgovački brodovi, a on je vikao i mahao – ali bezuspješno.
Nakon tri tjedna plutanja na moru, Lim je shvatio da je napravio veliku pogrešku u svojim proračunima. Kako je vrijeme prolazilo, zalihe su se smanjivale, a šanse za spas bile su sve manje. Tada je mornar odlučio uhvatiti se u koštac s problemom i pripremiti se za dugo putovanje.
Prvi problem bio je kako doći do svježe vode, pa je koristio platnenu tendu za skupljanje kišnice. Idući zadatak – uloviti ribu. Problem je riješio tako što je baterijsku svjetiljku rastavio, iz nje izvadio oprugu i pretvorio je u kuku. Umjesto strune koristio je niti brodskog konopa, a kao mamac stavio je komad mesa.
Nakon tri dana eksperimentiranja ulovio je svoju prvu ribu. Nakon ovoga stvari su išle glatko. Od stare limene kante napravio je gnijezdo za galebove koje je napunio algama s dna splavi i čekao. Prvog galeba uspio je uhvatiti golim rukama i jedan dio je pojeo, dok je drugi ostavio da se suši na suncu. Uspio je uloviti čak i morskog psa čiju je krv pio budući da danima nije bilo kiše.
Razmišljao je i o tjelesnoj aktivnosti, pa je nekoliko puta dnevno plivao oko splavi vezan za nju, jer nije baš bio vješt plivač.
Nakon puna četiri mjeseca na otvorenom oceanu, početkom travnja 1943. primijetio je da se približava obali. More je promijenilo boju jer je bio stotinjak kilometara udaljen od ušća Amazone, a uokolo su se pojavili mnogi galebovi.
U jednom trenutku splav su primijetili brazilski ribari, nakon čega su ga spasili i odveli u bolnicu. Tamo proveo četiri tjedna. No, liječnike je iznimno iznenadila činjenica da nije puno smršavio, samo devet kilograma.
Kada je preko britanskog konzula utvrđen njegov identitet i razjašnjene sve okolnosti, izračunato je da je Lim u Atlantskom oceanu proveo točno 133 dana. Britanski kralj George V. odlikovao hrabrog pomorca Ordenom za hrabrost, a Lim je rekao kako se nada da nitko neće morati obarati njegov rekord.
