Napokon se vidi napredak u povezivanju dijelova mosta čija će ukupna dužina biti 2.404 metra. Ovaj kablovski most sadržavati će 13 raspona. Sedam će biti nosača kabela – pet središnjih od 285 metara i dva vanjska od 203,5 metara. Izvođač radova je Tvrtka China Road and Bridge Corporation.
“Lenac” nabavlja novi i veći dok od 280 metara
Novi dok zamijenio bi postojeći Dok 11 čije održavanje postaje preskupo. Uz to, novi dok bi omogućio iskorak u prihvaćanju brodova koje do sada nisu mogli primati.
RIJEKA – Veliki Dok 11 u brodogradilištu »Viktor Lenac« za nešto više od godinu i pol dana trebao bi biti zamijenjen novim, sličnih dimenzija, ali bitno veće podizne moći. Riječ je o najvećem ulaganju u kapitalnu imovinu ovog kvarnerskog škvera, u pitanju je iznos od oko 35 milijuna eura, koliko su procjene da će biti ukupna vrijednost investicije.; piše Novi List
Koristi od ovog velikog ulaganja škvera u Martinšćici trebala bi imati i susjedna brodogradilišta, riječko i pulsko, koje se razmišlja angažirati na izradi pontonskih sekcija i tornjeva za budući dok. To će obuhvaćati obradu oko 9.000 tona čelika što je, po težini, približan ekvivalent jednom brodu od 50.000 tona nosivosti.
Od članice Uprave »Viktora Lenca« Sandre Uzelac, koja je upravo dobila novi trogodišnji mandat da vodi ovo brodogradilište, Novi List doznaje da je cijeli projekt u visokoj fazi pripreme. Tijekom idućih mjesec dana očekuje se da će doći do konačnog dogovora s bankama i zatvaranja kompletne financijske konstrukcije, a do početka ljeta u Martinšćicu bi trebao stići dio konstrukcije budućeg doka. Ukorak s time, krenut će se i s projektiranjem, nabavkom sve potrebne opreme i čelika, tako da bi se s prvim konkretnim radovima moglo krenuti do početka jeseni.
Sve veći brodovi
Zamjena najvećeg doka u ovom remontnom brodogradilištu istovremeno je potreba, ali i poslovni iskorak prema onoj tržišnoj niši brodova koje do sada nisu mogli primati u svojim dokovima. Prvenstveno se tu misli na LNG brodove i šansu koja im se otvorila početkom rada terminala u Omišlju, kao i na razvoj kontejnerskog prometa u riječkoj luci, ali i drugog prometa teretnim brodovima u okruženju »Lenca«. Globalizacija je, između ostalog, donijela i nosi sve veće dimenzije brodova zbog kojih remontna brodogradilišta imaju potrebu za korištenjem dokova većih dimenzija.
Postojeći Dok 11 dug je 260 metara, a sa svojom podiznom moći do 40.000 tona može prihvatiti brodove do 285 metara duljine, odnosno »suezmax« veličine. Koliko je jedan ovako veliki dok važan za poslove remonta, kao i drugih većih projekata u »Lencu«, govori podatak da upravo »jedanaestica« nosi najmanje trećinu godišnjih prihoda ovog brodogradilišta, navodi Uzelac.
Više o temi pročitajte <<ovdje>>
Velestova platforma potonula kod Malezije
Naftna konstrukcija Naga 7, u vlasništvu kompanije Velesto Energy, potonula je pred malezijskom saveznom državom Sarawak.; javlja Splash 247
Incident se dogodio jučer na radilištu zbog brzog prodora u formaciju.
Platforma se nagnula te potom potopila na tom mjestu. Bušenje nije ni počelo.
Izvješteno je da je kompletna posada na brodu sigurna. Većina je prebačena u Miri, Sarawak, a preostali dio posade je u procesu premještanja.
U nastavku pogledajte video:
VIDEO: Priča jednog pomorca
”Život mi se vrti uvijek u istom krugu. Dolazim doma kako bih otišao i odlazim kako bih se vratio.” – priču jednog pomorca prenosi The Maritime Post
Moja adresa je uglavnom ime broda na kojem plovim, ali moj dom je sasvim negdje drugdje – gdje mi srce pripada.
Ne mogu prolaziti kroz svakodnevne stvari ‘’običnog’’ čovjeka jednako kao što ni on ne može razumjeti bol kroz koju prolazim. On ne može biti bespomoćni sin, usamljeni muž ili čeznutljivi otac. ‘’Običan’’ čovjek nikada neće razumjeti frustraciju uzrokovanu velikom količinom noćnog rada bez odmora, usamljenu kabinu u koju dolazim nakon odrađene smjene. On ulazi u kuću punu ljudi, odlazi kod majke na ručak i grli svoju djecu svakodnevno. Ja svoju vidim samo na fotografijama.
Moja žena mora šutke brisati suze i hrabro podnositi i moju i svoju bol. Čeznutljive su njene ruke za mojima, srce puno ljubavi i usne kojima mi želi ispričati sve što se dogodilo u danu. Njene oči čeznu pogledati u moje. Kada god susretne par, podsjeti se koliko još dana treba čekati i čeznuti.
Nisam Casanova. Odlazim na obalu kako bih nakon dugo vremena osjetio čvrsto tlo pod nogama. Možda i imam svoje male prljave tajne i nisam savršen kao što nije niti ”običan” čovjek. Jako sam usamljen. Imam svoje kolege, ali moja obitelj je daleko i često ne znam kako su niti što rade.
Najveći strah s kojim se borim i koji stišće moje srce svakodnevno je da neću biti u blizini kada me moja obitelj bude trebala. Svaki dan se borim, svakog trena ove teške misli naviru. Kažem si, ne sada – dužnost me zove.
Veselim se danu kada ću se vratiti svojoj obitelji, molim se za njihovu sigurnost i nadam se da su sretni.
Volio bih da svi znaju jedno : dok stojim na mostu ili radim u stroju ili kuhinji – volim svoju obitelj i ponosan sam na sebe, svoju obitelj i svoj posao.
‘’The ordinary man I am inside, I shall always be..
But…The man I am today… No ordinary man shall be..’’
FOTO: Na Hvaru kamion pun asfalta pao u more s malog trajekta
Na trajektnom pristaništu u Starom Gradu na Hvaru danas je oko 11.20 sati s broda u more ispao teretni dio kamiona s asfaltom, dok je kabina ostala na malom trajektu “Natalia”.; javlja Slobodna Dalmacija
Kako su doznali, prilikom iskrcaja teretnog vozila pukao je konop, “cima”, kojom je brod bio privezan uz obalu.
– Na mjestu događaja su djelatnici Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije koji poduzimaju mjere i radnje s ciljem sprječavanja onečišćenja mora. Lučka kapetanija će provesti očevidne radnje uz asistenciju službenika Policijske postaje Hvar.
Prema za sada dostupnim informacijama nema ozlijeđenih osoba – potvrdili su iz Policijske uprave splitsko-dalmatinske.
U nastavku pogledajte fotografije:
Foto: Čitatelj Foto: Anna Katičić
Mirko Crnčević
Morski transport i dalje pati nakon blokade Sueza
Više od mjesec dana nakon što je “oslobođen” Sueski kanal, pomorski promet i dalje je daleko od oporavka, piše Geopolitika News
Ogromni teretni brod Ever Given tada je slučajno blokirao prolaz ovim iznimno bitnim morskim prolazom na šest dana. S obzirom na to da kroz Suez prođe 12% svjetske trgovine, procijenjeno je da je cijena blokade bila vrtoglavih 400 milijuna $ po satu!
No, iako je prošlo više od mjesec dana, stanje je i dalje daleko od prijašnjeg. Najveće svjetske luke i dalje nisu “očistile” zastoj robe koja je nekoliko dana stajala u lukama čekajući neizvjesni ishod misije oslobađanja Sueza. Osim toga, cijena kontejnerskog transporta porasla je za 10%, pa se tvrtke okreću bržem, ali skupljem zračnom prijevozu ili sporijem i jeftinijem željezničkom prijevozu. Osim same blokade Sueza, na loše stanje pomorskog transporta utječe i pomanjkanje lučke radne snage u SAD-u.
PSIHOLOGIJA GRUPE: BRODSKA POSADA KAO NAJUSPJEŠNIJI UMJETNI KOLEKTIV
Još od samih početaka, od svojih prvih koraka na planetu zvanome Zemlja, čovjek ima potrebu za druženjem, bilo iz golih egzistencijalnih, bilo iz emocionalnih razloga. I tako je prema mnogima prva zajednica na ovome svijetu bila obitelj, a ona nije samo zajednica, obitelj je neizostavna ljudska težnja i svatko, barem jednom u životu, poželi imati i svoju, novu obitelj. Razvijaju se, paralelno, i zajednice lovaca, pa se obitelji povezuju kroz pitanje opstanka, da bi u jednom trenutku došlo i do prvoga rivalstva, što će kasnije dovesti do osnivanja ratnih zajednica, odnosno prvih borbenih skupina. S razvojem ljudske vrste rastu i zajednice koje su se, uz obitelj i borbene skupine, održale od samoga početka do danas, a to su vjerske zajednice, pa se stoga može reći da su prve zajednice ljudi bile fokusirane prvenstveno na ljubav spram ljudskoga roda i viših, duhovnih sila, i to sve dok jedan dio čovječanstva nije osjetio da je nadmoćan ili da je podređen, dakle ne zna se tko je na koga prvi digao ruku. I tako je krenula čitava povijest sukoba u ljudskoj prošlosti koji su se pretočili u sadašnjost, pa smo i sami svjedoci neprestanih nemilih događaja i političkih oružanih sukoba u svrhu dominacije.
Negdje, u tom metežu, razvile su se i zajednice sa zdravom kompeticijom, velikom radoznalošću i neustrašivim duhom, a to su bile prve brodske posade koje su se otisnule na pučinu da bi dokazale suprotno od onoga što puk misli – da na kraju plavetnila nije bezdan i da postoje neka druga kopna. I tako su krenule pomorske ekspedicije, najprije uz obale, u vrijeme stare ere, te je čovjeku bilo potrebno gotovo dvije tisuće godina da se otisne dalje na nepregledni ocean. Zašto? Zato što je brod jedno izuzetno složeno prometno sredstvo koje se kroz stoljeća napornoga rada i usvajanja novih znanja dovelo gotovo do savršenstva, a isto to se nastoji postići i sa grupama koje su prešutni kotačići vrelih staza globalizacije – brodskim posadama.
Što je, zapravo, grupa? Sam pojam uopće nema nekog konkretnog izvora, smatra se da se pojavio u Francuskoj ili u Italiji, a ne zna se točno ni kada je konstruiran. Pomalo čudno, neobično i začuđujuće za ono što je danas stvaratelj vrijednosti i davatelj normi vladanja, a to su upravo grupe. Razlikuju se slučajne i organizirane, a sama smisao formiranja grupe jest sakupljanje ljudi kako bi stvorili jednu cjelinu. I tako se ljudi okupljaju oko istih ciljeva, te se slažu poput mozaika da bi u konačnici dali nekakav produkt. Grupe je važno razlikovati od gomila i masa. Gomila je skup ljudi bez cilja i bez povezanosti, a masa je određeni broj osoba koje zbirno gledano nemaju odlike zajednice. Grupe su skupine koje se trajno ili na neko određeno razdoblje okupljaju kako bi vođeni istim idealom, poštujući iste norme i komunicirajući među sobom došli do zajedničkoga cilja. Upravo taj zajednički cilj kod posada jest završetak pomorskog poduhvata, odnosno dospijeće u odredišnu luku sa minimalnom razinom stresa i maksimalnom efikasnošću i broda i posade.
Stručnjaci tvrde da su najefikasnije grupe koje broje od tri do dvanaest članova, odnosno male grupe. Još su efikasnije kada je prisutna prostorna, vremenska i duhovna povezanost. Upravo takve grupe jesu posade modernih brodova, sve, mahom male grupe, odnosno brojčano ispod dvadeset ljudi, prostorno vezani, a bolje reći ograničeni, vremenski određeni i uvjetovani, te dijelom duhovno povezani, osim ako se uzme u obzir duhovni aspekt želje za ostvarivanjem materijalnog, onda se može govoriti o apsolutnoj povezanosti članova posade u teoretskom kontekstu. Kakva je posada grupa? Posada je umjetna i dobrovoljna grupa. Dakle svi članovi ili većina nemaju poveznica iz osobne prošlosti, te svojom voljom dolaze na brod u svrhu ostvarivanja radnoga odnosa. Pošto je za takav radni odnos potrebna određena izobrazba, posade su profesionalne grupe koje su orijentirane ka izvršenju zadataka od strane drugih, hijerarhijski više pozicioniranih dionika pomorstva. U tako malim grupama kao što su posade, koje su prostorno i vremenski definirane, važan je model grupe, odnosno odgovor na ključno pitanje, a to je pitanje vođe grupe čije će ponašanje značajno utjecati na dinamiku grupe, odnosno na sve ono što se među posadom događa.
U posadi, kao i u svim drugim grupama, događaju se određene interakcije, samo što su one na brodu izraženije jer se nema, figurativno rečeno, kamo pobjeći. Dakle, posada će se razvijati kao kolektiv u tri faze:
- FAZA ORIJENTACIJE – upoznavanje, stvaranje slika i predodžbi o kolegama, te uspostavljanje prvotnih emocionalnih odnosa kroz razmjenu iskustava i mišljenja.
- FAZA BORBE – sukobi mišljenja, podsvjesne i svjesne simpatije, napetosti te rivaliteti, nastaju podgrupe, a razvijaju se i latentni te otvoreni sukobi
- FAZA DOZRIJEVANJA – članovi posade postaju samokritični, smanjuju se napetosti, emocije se pročišćuju, učvršćuje se povezanost i uspostavlja se povjerenje.
Sukladno specifičnosti ove profesionalne grupe s članovima koji se nerijetko vide prvi put u životu, važno je promatrati posadu kao grupu koja sve nedoumice mora prevladati u izuzetno kratkom roku kako bi postala funkcionalna čim prije. Pošto su međuljudski odnosi na brodu svojevrstan ključ uspjeha, pomorstvo radi i već je napravilo dosta na standardizaciji obrazaca ponašanja na brodu, a posebno je stavljen naglasak na toleranciju, no i na odgovornost koju nosi sloboda. Tako su se pomorci isklesali u građane svijeta još davno prije no što je čovjek uvidio pojam univerzalnosti, pa se može slobodno reći da su pomorci po pitanju shvaćanja postojanja ispred onih koji žive, takoreći, uobičajenim životima.
Zahvaljujući takvim razmišljanjima i učenjima, posada je grupa koja najbrže na planeti Zemlji teži za zajedništvom, najbrže efektivno spaja do trenutka prvoga susreta nepoznate članove, grupa koja ima najbolju stalnu komunikaciju, te grupa u kojoj se automatski znaju statusi i uloge. Obično se ljudi na kopnu zapošljavaju na probni rok od četrnaest do trideset dana, a na brodu probnoga roka nema. Sve se odvija trenutno i veliku ulogu igra task structure. Ta podjela zadataka i vršenje vodstva pada na pleća čovjeka koji je na vrhu piramide u brodskoj hijerarhiji, a to je Zapovjednik broda.
Upravo Zapovjednik broda mora raditi na grupnoj psihologiji, odnosno konstantno inzistirati na:
- Prihvaćanju svakoga člana posade i stvaranje osjećaja sigurnosti
- Stvaranju međusobnoga povjerenja
- Razvoju sudjelovanja
- Podjeli odgovornosti
- Samoregulaciji grupe.
Posada će biti sto posto funkcionalna tek kada zadovolji sve od prethodno nabrojanih pet preduvjeta, odnosno kada posada prihvati pojedinca i pojedinac posadu, kada se razvije načelo vjere u profesijsku ispravnost drugoga, kada su svi članovi posade informirani i uključeni u zbivanja na brodu, kada se svatko osjeća odgovornim i kada grupa može funkcionirati i bez vođe, svojim znanjem i vlastitom spregom. Takve jake grupe, poput posada koje su se s tim načelima pojavile već u jedanaestom stoljeću, na kopnu se razvijaju tek osam do devet stoljeća kasnije. Naravno, uvijek je bilo odstupanja od pravila, neočekivanih događaja i sukoba s teškim posljedicama, no takve situacije nastoje se prevladati pravom spoznajom moći i autoriteta. Kada je riječ o tim odnosima, možemo ponajprije promatrati Zapovjednika broda i njegovo ophođenje prema svim ostalim članovima brodske posade. Tako dolazimo i do upoznavanja dva tipa rukovođenja posadom, autoritarno i demokratsko, a danas je to u većini slučajeva kombinacija i jednoga i drugoga.
Autoritarno rukovođenje posadom svodi se na to da Zapovjednik broda sve odluke donosi sam, te mu je najvažnije ostvarenje cilja, a mišljenje posade mu je manje bitno. U ovakvom načinu rukovođenja, Zapovjednik vrši strogu kontrolu i daje kritike, te, ukoliko izgubi pojam o postojanju drugoga kao živoga bića, može ugroziti slobodu, ali i život člana posade. S druge, pak, strane, imamo demokratsko rukovođenje u kojemu se ravnopravno odlučuje, iznose se mišljenja i postižu se dogovori, te vlada pravo većine. Sukladno visokom stupnju zahtijevanja profesionalnosti, za posadu je ključno da s vremena na vrijeme rukovođenje bude autoritarno kako se ne bi narušila dinamika pomorskoga poduhvata, a za funkcioniranje kolektiva, demokracija igra veliku ulogu, naravno, u nekim manje bitnim odlukama, ali također od značajne važnosti zbog duha zajednice. Ako se sve prethodno poklopi, grupa, odnosno posada, postaje efikasna i bez problema odrađuje sve planirane zadatke.
Zaključno, brodske posade su na oko različite grupe, no u suštini su potpuno iste, imaju jednak cilj i standardizirane matrice djelovanja, što omogućuje mijenjanje članova posade, odnosno preslagivanje iz jedne grupe u drugu, i obrnuto. Ono što valja naglasiti jest da će latentnih i otvorenih sukoba uvijek biti jer su oni dio čovjeka, nasljeđe iz daleke prošlosti i relikt nasilja kojega smo svjedoci. Zanimljivo je i da su ljudi naviknuti na podložnost kao oblik ponašanja čak i onda kada ne trebaju, pa su brodske posade jedne od rijetkih grupa koje još uvijek umiju stisnuti zube i pružiti otpor sustavu, pa makar i bezuspješno.
Civilizacija svijeta neumorno korača, odnosno lagano putuje preko kotačića globalizacije do svoga konačnoga cilja – umrežavanja svih i svega, u vrhu pojednostavljenja i kontrole, no čovjek kao da je zaboravio da je sva njegova svrhovitost upravo u borbi za nemogućim, da je on na ovome svijetu malobrojna, ali tako jaka vrsta koja vlada planetom, htjeli mi to sebi i drugima priznati ili ne. Čovjek je iz svoje vladavine izvukao i ono najbolje i ono najgore, od gotovo maksimuma destrukcije do maksimuma konstrukcije s obzirom na spoznaje u trenutnom vremenu. Primjer posada već se primjenjuje na karti Amerike i Europe, a Ameriku su upravo posade prve i naselile, takoreći. Ide se prema profesionalizaciji izbrušenoj do savršenstva, a to se može zahvaliti sustavu zvanom kapitalizam gdje novac za život dobivaju samo najbolji. Žalosno jest da čovjek još uvijek nije shvatio, ne ono što mu se sprema, već što sam sebi priprema i postavlja se pitanje do koje je mjere spreman otići radi osobne zadovoljštine koju je poistovjetio s ugodnošću života umjesto sa umjetnošću življenja.
I tako će brodske posade još neko vrijeme ostati uistinu prave male slike planeta, do trenutka kada će iščeznuti zahvaljujući autonomiji, a sve do tog povijesnog spektakla brodovi će ostati hramovi tolerancije, prihvaćanja i univerzalnosti satkanoj kroz tisućljetna znanja i želji za viđenjem onoga što običan puk na kopnu i ne vidi, a to nije samo ocean, njegovi valovi, buka oluje i tišina mirne pučine, već nešto puno dublje, veće i teže – žrtva za bolje sutra svih, a ne samo samoga sebe.
Prostor i vrijeme
Nedavno sam u jednom tekstu pronašla dijalog iz Wagnerove opere Parsifal koji ide ovako:
„Parsifal: Tek se malo pomaknem, a već se čini kako sam predaleko otišao.
Gurnemanz: Vidiš, sine, tu se vrijeme pretvara u prostor. „
Razmišljam o vremenu i prostoru dok čekam jedan novi početak rascjepkanosti vremena. Uljuljuškana u cjelinu, koja je utješna i topla, mir razbijam razmišljanjima o novom razdvajanju koje je pred nama. Neizvjesnije nego ijedno prije njega. Zagledana u to pred nama, vrijeme se rasteže, dok se prostor sužava. Moj prostor, moje vrijeme. Kod njega je drugačije. Njegov prostor se rasteže, on ga pustolovno osvaja. Odlazeći na svoje novo putovanje, moj suprug zaustavlja vrijeme, a rasteže prostor, dok ja radim upravo suprotno. No, u prostoru svi su smjerovi ravnopravni, dok vrijeme gradira svoj smjer od prošlosti prema budućnosti.
Kada razmišljam o prošlosti, čini mi se da je budućnost daleko. Kada razmišljam o budućnosti, prošlost mi ispada iz ruku. Postoji li u toj jednoj, ali iscjepkanoj stvarnosti kakvo zajedničko sidrište, nekakva pozicija na kojoj oboje zaboravljamo na nepovjerenje prema sadašnjosti (društvu/okolnostima/slabostima) i njegovim vrijednostima koje se neumitno iskrivljuju i živimo (neopterećeno) trenutak? Sadašnjost slijedi naloge rukovođenja. Slijedi neupitnu odanost, svrsishodan posluh. Drugačije nije moguće. Idealistička žrtva javlja se podjednako i kod onih koji odlaze i kod onih koji čekaju. Pitam se samo da li je rezultat praznina. Zapravo, nadam se da nije.
Mnogi pomorci koje poznajemo odustaju od pomoračke profesije, fizički i emotivno iscrpljeni od uvjeta navigacije koje je nametnuo novi svijet uslijed Covid pandemije. Odlučuju se za manje voljene, manje privlačne, manje plaćene poslove, neki čak i na potpunu izolaciju na kakvo nedostupno mjesto gdje se nadaju živjeti od izvorske vode i plodova zemlje koja ih okružuje, sasvim odbacujući mogućnost da ponovno otplove bilo kuda, u strahu za sebe, a onda i za svoju obitelj. Strah ih je paralizirao (ili ih je oslobodio). Nemogućnost dohvaćanja (lažno poimane) sigurnosti iz prošlosti, koja se čini nevjerojatno daleka, sasvim je iščezla. Ostala je neizvjesnost pretrpana činjenicama koje ne razumijemo ili ne možemo prihvatiti. Misaoni nastavak plovidbe simbolički je iščeznuo u plavetnilu vode. Izgubio mu se smisao, izgubila mu se svrha, ostala je nužnost očuvanja tijela i uma u nečemu što prepoznajemo kao borba za opstanak. Odričući se zanimanja za koje su školovani, zanimanja koje vole, paradoksalno se odriču sebe dok se istovremeno bore da se očuvaju, vjerujući kako će novi svijet donijeti zadovoljštinu i mir. Budućnost će nam svima reći točno gdje smo pogriješili. Sakriti se u zaštićenost luke utješna je misao, nudi idealistički san o povratku u sigurnosnu nutrinu, gdje nema ničega osim utjehe. Uvijek je nužno, makar na kratko. Ali prostor se širi, vrijeme teče, život se ne zaustavlja, vrti se u krug.
Zavidim nekada na toj utješnoj slici, slici u kojoj se čini da opasnosti i strahova nema, da su jednostavno iščeznuli. Ali onda se sjetim da je sve prolazno i da je nemoguće sakriti se od života. Nemoguće je uteći svijetu. I kako je nemoguće uteći, tako je nemoguće i ne vidjeti. A nekada ono što oko sebe vidimo teško je podnijeti, posebno ako pravila ne vrijede za svakoga isto, a sadašnjost nas (kao i prošlost) uči upravo tome. U vremenu pandemije slijepa volja zavodi više nego išta, dok se suosjećanje gubi poput pamćenja. Odlazak je postao trauma koju nikako da zaliječimo. Kao da smo probodeni (svi, ne samo pomorci, već čitave njihove obitelji) nevidljivim kopljem koje se zabilo i dalje se klati kamo god da krenemo. Možda nam ga netko i izvadi kada u ovim novim okolnostima ponovno (optimistično) krenemo na novu plovidbu, ali rana ostaje. Bojazan za sigurnost, zdravlje, dobrobit, budućnost, ostaje kao otvorena rana, zazivajući lijek, tražeći oporavak.
Čini mi se da Parsifal, koji odolijeva zavođenju i pobjeđuje upravo suosjećanjem, nudi odgovor koji je nužan. Suosjećanje, spajanje svih naših svjetova u jedan u kojem brinemo jedni za druge, neovisno o pojedinačnim izborima. Riječju, mišlju, djelom. Navigacija i rastanci predstavljaju izazov, no (možda) ako odgovorimo na njih najjednostavnijim rješenjem, suosjećanjem i ljudskom nježnošću, ona postanu prihvatljiva.
Enna Kovač
Francuska podmornica Surcouf stavljena u upotrebu 1934. godine
Dana 3. svibnja 1934. godine stavljena je u upotrebu francuska podmornica Surcouf kao tada najveća na svijetu. Zbog njene veličine suvremeni izvori nazivali su je i podvodnom krstaricom.; piše povijest.hr
Podmornica je u sebi nosila jedan zrakoplov (hidroavion) tipa Besson MB.411, a posjedovala je i dva velika topa kalibra 203 milimetra. Takvi topovi ugrađivani su i na tadašnje francuske teške krstarice, a radilo se ujedno o najvećim topovima ikada ugrađenim u neku podmornicu. Budući da je podmornica Surcouf nosila zrakoplov, ponekad ju se naziva i podmorničkim nosačem zrakoplova.
Podmornica Surcouf imala je dužinu od 110 metara, a u zaronjenom je stanju istiskivala 4.373 tona. Takva masa bila je slična onoj lakih krstarica iz tog razdoblja, odakle je nastalo i spomenuto nazivanje te podmornice podvodnom krstaricom. Podmornica je nosila dovoljno goriva za prijelaz i do 18.500 kilometara.
Jedinstveno područje algi
Mistični vulkanski otočić Jabuka opet zadivljuje. Pod njim algi, i vrstama i brojnošću, kao nigdje drugdje na Jadranu. Slično je još samo u podmorju Blitvenice, još jednog otočiča u Jabučkoj kotlini; piše HRT.
– Naše dosadašnje analize brojnosti algi na području Blitvenice i Jabuke, u samu jesen, pokazuju dosada oko 350 vrsta. U cijelom istočnom dijelu Jadrana zabilježeno je manje od 700 vrsta, a na primjer kod otoka Šolte zabilježeno je samo 120 vrsta, kazao je dr. sc. Ante Žuljević iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita.
Znanost još ne zna zašto su ova dva otočića jedinstvene mikrooaze bioraznolikosti u Jadranskome moru. Odgovor, zahvaljujući potpori Hrvatske zaklade za znanost, na pučini traže Geofizički odsjek PMF-a, Državni hidrometeorološki zavod i Institut za oceanografiju i ribarstvo. Prvi put koriste se najmodernijim undulatorima i brodskim strujomjerima. Zasad sve upućuje na to da alge bujaju zahvaljujući vjetru.
– Vjetar nije jednolik nad cijelim područjem i dolazi do rotacije u polju vjetra. Ta rotacija u polju vjetra temeljem jednog mehanizma koji se zove Ekmanovo pumpanje izdiže termoklinu. Taj vjetar mora nekoliko dana trajati nad tim područjem na taj način i u tom trenutku dolazi do izdizanja termokline, a onda potencijalno i do izdizanja hranjivih tvari što je ono što proučavamo ovim projektom, objasnio je dr. sc. Hrvoje Mihanović iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita.
Mjere temperaturu, slanost, tlak, klorofil, kisik pa tim podacima dodaju satelitske i meteorološke – treba i znanstveno potvrditi tezu da je za carstvo algi pod Jabukom i Blitvenicom zalužno uzdizanje i poniranje dubokomorske vode bogate hranjivim solima. Čuda tehnike i sila pameti potrebni su da bi se objasnilo ono najsavršenije – priroda.
Video reportažu pogledajte ovdje.


















