U Drugom svjetskom ratu plovio je pod imenom USS Rochambeau. Na svoj prvi ratni raspored na njemu plovi i mladi mornarički poručnik John F. Kennedy.
Nesvakidašnji posjetitelj Dubrovnika, na fotografiji usidren između Kaša i Lokruma, francuski je kruzer Marèchal Joffre. Izgrađen je 1931. godine kao lajner u brodogradilištu Societe Provencale de Constructions Navales u La Ciotatu za francusku brodarsku kompaniju Messageries Maritimes. Zajedno s brodom blizancem Jean Lamborde održavao je redovnu putničko-teretnu prugu prema francuskim kolonijalnim posjedima u Indijskom oceanu, Indokini i Dalekom Istoku, piše Dubrovački dnevnik.
Oba broda su imali po 11680 bruto registarskih tona, bili su dugi 143, široki 19,4 metara, a dva dizel Burmeister & Wain motora su im preko dvije propele omogućavala brzinu od 16 čvorova. Mogli su ukrcati 135 putnika u prvom, 92 u drugom te 74 putnika u trećem putničkom razredu, a u svojim malim skladištima mogli su ukrcati nešto tereta i pošte. Marèchal Joffre je rekonstruiran 1937., od kada ima 12063 BRT-a te plovi brzinom od 19 čvorova.
Foto: Ivo Batričević
Ratni dani
Početak Drugog svjetskog rata Marèchal Joffre dočekuje na Filipinima, gdje ga nakon okupacije Francuske, japanskog napada na Pearl Harbour i ulaska Sjedinjenih Američkih Država u rat preuzima US Navy i odmah upućuje na preuređenje u San Francisco. Od travnja 1942. sljedeće tri godine plovi pod imenom USS Rochambeau i oznakom (AP-63). Kao transportni brod za prijevoz 303 vojnika služi na Dalekom Istoku, sudjelujući u brojnim ratnim operacijama, između ostalih i u bitki za Guadalcanal.
Zanimljiva je plovidba od 9. do 27. travnja 1943. iz San Francisca do Nove Kaledonije i Novih Hebrida, kada je na njegovim palubama medu brojnim regrutima na svoj prvi ratni raspored u bazu Esprito Santo zaplovio i mladi mornarički poručnik John F. Kennedy, kasnije američki predsjednik.
Povratak na staro
USS Rochambeau je otpušten iz ratne mornarice u ožujku 1945. te vraćen slobodnoj Francuskoj. Pod starim imenom Marèchal Joffre sve do 1951. plovi između Europe i Sjeverne Amerike vraćajući nakon rata kućama demobilizirane američke vojnike. Kompletno preuređen ponovo je na starim plovidbenim rutama prema Dalekom istoku. Početkom 1960.godine je raspremljen i u japanskoj Osaki izrezan u staro željezo.
Vrlo je rijetko Marèchal Joffre plovio na kružnim putovanjima. Zato je priložena fotografija doista rijedak dokument koji svjedoči kako je tako doplovio i do Dubrovnika. Usidrio je ispod gradskih mira 30. ožujka 1955., a s njim su doputovala i 194 putnika. Sljedećeg dana u 7:00 ujutro Marèchal Joffre je usidrio ispred Splitske luke. Neuobičajeno i izvan svojih redovnih plovidbenih puteva, kao još jedan dokaz da je Dubrovnik bio nezaobilazna luka većine najpoznatijih putničkih brodova 20. stoljeća.
Marović, prekooceansko društvo s ograničenim jamstvom utemeljeno je 1934. godine s temeljnim kapitalom od 70 tisuća dinara, a registrirano je u Omišlju zbog manjeg poreza nego na Sušaku. Dana 19. veljače 1905. održana je u Polju osnivačka skupština na kojoj je zaključeno da se osnuje Krčko parobrodarsko društvo sa sjedištem u – Šilu. Austro-hrvatsko parobrodarsko društvo utemeljeno je 25. travnja 1906. u Puntu, piše Novi list.
Prolaskom godina, u sjećanju ostaju samo veliki brodari, a oni manji, sa samo tri broda u floti polako padaju u zaborav.
Iako je društvo Marović d.s.o.j. imalo adresu na Jelačićevom trgu broj pet na Sušaku ono je bilo registrirano u – Omišlju na Krku. Bio je to jedini teretni krčki brodar… Društvo, punog naziva Marović, prekooceansko društvo s ograničenim jamstvom (d.s.o.j.) utemeljeno je 1934. godine s temeljnim kapitalom od 70 tisuća dinara, a registrirano je u Omišlju zbog manjeg poreza nego na Sušaku. Upravni i Nadzorni odbor činili su kapetani Mato Marović i Gino Marović.
Članovi obitelji Marović bili su brodari i imali pomorske agencije još dvadesetih godina prošlog stoljeća u Trstu, a kasnije i na Sušaku, ali su bili podrijetlom iz Boke. U Trstu je bila velika kolonija brodara iz Boke: Florio, Verona, Vizin, Tripković, Marović…
Ostalo je zabilježeno da je 1870. godine u kompaniji Lloyd Austriaco iz Trsta među posadama bilo 80 posto Hrvata od čega 33,5 posto iz Boke. A u pomorskim godišnjacima smo pronašli da su, između 1869. i 1900. godine, bila tri kapetana duge plovidbe prezimena Marovich: Antonio (pok. Natale), Ljubomiro (Tommaso) i Vito (Tommaso)…
Jedan parobrod
Prigodom utemeljenja društvo je imalo samo jedan parobrod – »Pavla« – namijenjen za plovidbu po Sredozemlju od 1.435 tona (dužina 72,8 i širina 10,4 metra). Izgrađen je 1895. godine u njemačkom brodogradilištu Flenburger u Flensburgu, kao novogradnja broj 160, kao »Mercur« za brodara Schmidt & Hansen iz Flensburga. Godine 1919. postaje francuski ratni plijen u Kiel fjordu, a dvije godine kasnije mijenja ime u »Cheliff« u floti Scotto, Ambrosino, Pugliese & Cie iz Orana. Godine 1931. mijenja ime – »Mosor« – i vlasnika Karaman & Co. iz turskog Iskenderuna, a 1934. godine postaje »Pavla«, a registriran je samo za plovidbu Sredozemljem. Zanimljivo je da u godišnjaku Lloyds Registera (1934. – 1935.) piše da je brod »Pavla« u vlasništvu Slobodne plovidbe Naprijed iz Splita… Svoje plovidbe vremešni parobrod završava 29. rujna 1942. godine kada se nasukao u plovidbi Demerara-Trinidad s teretom praznih bačvi i nešto generalnog tereta.
Foto: Novi list
Godine 1936. Marović kupuje parobrod kojem daje ime »Petar«, a koji je namijenjen za dugu plovidbu svim svjetskim morima. Brod je izgrađen 1910. u brodogradilištu Jan Smit Scheepswerven u Alblasserdamu (novogradnja 457) kao »Rijswijk« u vlasništvu kompanije Stoomvaart Maatschappij Wijklijn iz Rotterdama. Bio je neznatno veći od »Pavle« (1.673 tona, dužine 78,2 i širine 11,9 metara). Krajem Prvog svjetskog rata nalazimo ga pod upravom US Shipping Board iz Washingtona, a nizozemskom vlasniku vraćen je 1919. godine. U tom vlasništvu ostaje sve do 1932. godine kada mijenja ime u »Aegaeon«, a vlasnik je Danube SS Trading Co. Ltd. (menadžer T.N. Vlassopulos), London.
Kao »Petar«, probrod je završio svoje plovidbe 8. ožujka 1942. godine kada se sudario s američkim mornaričkim tankerom USS Kennebec dok je plovio s teretom boksita iz Demerare za St. Thomas. Od 25 članova posade samo ih se sedam spasilo.
Ubrzo obiteljski brodar kupuje treći brod od sušačkog parobrodarskog društva Topić – i parobrod dobiva ime – »Neti«. Izgrađen je 1900. godine kao »Frank Parish« u brodogradilištu William Pickersgill & Sons Ltd. iz Southwicka (Sunderland) kao novogradnja 128 za kompaniju Buenos Aires Great Southern Railway Co. Ltd. (menadžer A. Holland & Co. Ltd.), London. Postaje »Ben Corlic« 1923. godine u floti Morrison SS Co. Ltd. (menadžer J. Morrison & Son), London i plovi pod zastavom Velike Britanije. Slobodna plovidba Topić d.d. iz Sušaka kupuje parobrod (parni stroj trostruke ekspanzije od 1.200 IKS, brzina 8,0 čv) 1928. godine i postaje »Olga Topić«, a 1935. mijenja ime u »Jela Topić«. Marović kupuje brod 1939. godine te mu daje ime – »Neti«. Nakon Drugog svjetskog rata, 1946. godine, brod je nacionaliziran te mijenja ime u – »Šibenik«, a država ga daje novoosnovanom riječkom brodaru Jugolinija, ali iste godine prebačen je u flotu Jadranske slobodne plovidbe (kasniji splitski Jadroplov) koji je tada imao sjedište u Rijeci. Odlazi, 1951. godine, na mrtvi vez zbog dotrajalosti, a početkom 1952. godine odlazi u Brodospasovo rezalište u Sveti Kajo.
Zanimljivo je da su sva tri broda – »Pavla«, »Petar« i »Neti« – dobili imena po članovima obitelji Marović, a najzanimljiviji je životni put »Neti« (rođena 1877. godine) u američkom Galvestonu. Neti je bila kći hrvatskog emigranta Jakova Vičevića iz Škrljeva (kod Rijeke) i Đive Curić iz Dubrovnika. Obitelj se 1890. vratila u Dubrovnik gdje se Neti, na prijelazu stoljeća, udala za Bokeljana Marovića. Dobili su sedmero djece, od kojih su četiri bila pomorski kapetani – kasnije utemeljitelji obiteljske kompanije: Branko, Gino, Rinko i Anto. Neti Marović je umrla 1965. godine u Splitu.
Još dva društva
Na ideju Crikveničana – dr. Ivan Polić, dr. Roko Joković, dr. Nikola Veljačić i dr. Herman Coltelli – 19. veljače 1905. godine održana je u Polju osnivačka skupština na kojoj je zaključeno da se osnuje Krčko parobrodarsko društvo sa sjedištem u – Šilu. Upisane su dionice te je u Trstu nabavljen željezni brod drvene palube koji je dobio ime »Dinko Vitezić« i održavao je liniju Šilo – Crikvenica – prvi put 1. lipnja 1905. Zanimljivo je da je brod izgrađen kao lučki tegljač, a onda pretvoren u putnički (70 putnika), a druga je zanimljivost da je taj parobrodić tridesetih godina u nevremenu potonuo u vrbničkoj luci. Nekoliko godina kasnije je izvađen i otegljen u rezalište.
U Kanajtu (Punat) 18. listopada 1905. godine, uz prisustvo dr. Matka Laginje, donijeta je odluka o osnivanju Austro-hrvatskog parobrodarskog društva koje je utemeljeno 25. travnja 1906. u Puntu. Trebalo je čekati dvije godine da se izgradi prvi parobrod »Frankopan«, a slijedili su »Kvarner« i »Slavija«. »Frankopan« je mogao prevoziti 282 putnika, a prvi zapovjednik bio je kapetan Marijan Medanić iz sv. Lucije (Kostrena). U travnju 1916. rekviriran je od austro-ugarske ratne mornarice i kao naoružani peljarski brod bio baziran u Šibeniku. Od travnja 1918. bio je transportni brod. Pogonio ga je parni stroj trostruke ekspanzije (ugljen) brzinom od 11 čvorova. »Kvarner« (kasnije »Quarnaro« i »Cres«), blizanac, zaplovio je u siječnju 1909. godine (prvi zapovjednik kapetan Mate Pašvan s Podvežice), 1916. je rekviriran i postaje topovnjača Kanonenboot II. U očekivanju Slavije, unajmljen je od P. Vidulića iz Trsta parobrod »Andromeda«, a »Slavija« je zaplovila 1911. godine (sve tri novogradnje izgrađene su u brodogradilištu Marco U. Martinolich S.A. u Malom Lošinju).
U prosincu 1911. Krčko parobrodarsko društvo prestaje postojati, a »Dinko Vitezić« ulazi u puntarsku flotu, a oni su 1913. kupili u Hamburgu motorni brodić »Vitezić« (40 putnika). Već 31. prosinca 1921. i ovo društvo prestaje postojati, a njegovi brodovi ulaze u sastav Jadranske plovidbe d.d. Nakon Drugog svjetskog rata, brodovi su nacionalizirani i ušli u sastav Jadrolinije. »Frankopan«, (kasnije »Frangipane«, »Lavsa« i »Krk«) plovio je sve do 1961. godine, 1948. naletio je na minu kod Fažane, nasukan i popravljen, »Slavija« je 1941. potopljena u zaljevu Klimno, postala »Giuseppe Fontana«, 1943. potopljena u Puntu, 1944. potopljena kod Senja, popravljena, postala »Rovinj« i plovila sve do 1964. godine.
Solarni brod koji su napravili riječki inženjeri strojarstva i brodogradnje zajedno sa studentima najbrži je kompozitni električni brod u Hrvatskoj. Inovativni riječki tim sudjelovao je i na prestižnom međunarodnom natjecanju u Monaku na kojem su odmjerili snage s timovima iz cijelog svijeta.
“Delta One” – koji pogone fotonaponske ćelije i baterijski paket – u utrci ubrzanja u kneževini na obali Sredozemnog mora osvojio je odlično treće mjesto. U ukupnom poretku šesto, ali pokazao se boljim od nekih brodova čiji timovi raspolažu i do 50 puta većim budžetom, donosi HRT Magazin.
– To su budžeti od 100 tisuća eura pa nadalje. Naš budžet za ovu godinu bio je 13 tisuća eura, tako da smo praktički napravili maksimum što smo mogli, rekao je Vinko Grubišić, član Udruge primijenjenih tehničkih znanosti Rijeka.
Ovo plovilo koje doseže brzinu od 16 čvorova gradili su godinu dana od naprednih kompozitnih materijala, karbonskih i staklenih vlakana. Baterijski paket, kao i cijelo ožičenje plovila, također su napravili sami.
– Plan nam je da sljedeće godine plovilo postigne brzinu veću od 20 čvorova tako što će se izdignuti na hidro krila koje ćemo također sami raditi tu u radioni, rekao je inženjer Ljubomir Pozder, mentor tima i član Udruge primijenjenih tehničkih znanosti Rijeka.
Za projekt solarnoga plovila Martin je lani dobio i rektorovu nagradu:
– Ovo je budućnost! Obnovljivi izvori energije su naša budućnost. Svijet ide u tom smjeru; moramo očuvati ovaj planet i mislim da ćemo svi od toga profitirati, rekao je Martin Nikolla, student brodostrojarstva i član Udruge primijenjenih tehničkih znanosti Rijeka.
“Delta One”, dug 6,9 i širok 1,3 metra nastao je u edukacijskoj radionici “Torpedo” riječkog Pomorskog fakulteta, koji ih zdušno podupire. Ustupili su im i 3D printer s pomoću kojega je, uz ostalo, napravljen propeler od karbona.
– Jako njegujemo taj segment studentskog aktivizma; uključenost u projekte, to je ono što se traži i naši studenti onda na tržište rada izlaze s dodanom vrijednošću, s praktičnim iskustvom, rekao je Goran Vukelić, prodekan za znanost Pomorskog fakulteta Rijeka.
“Domaća pamet” – hrvatski je kapital i sve traženiji izvozni proizvod, kojemu je zajedničkom fotografijom kumovao i monaški knez Albert II. koji je riječki tim počastio kolačićima sa zlatnim listićima.
Ne postoje dva dana koja su ista kad ste na brodu, kad ste u ovoj profesiji. Neizvjesnost onoga što će donijeti sutra; uzbuđenje iznenađenja koje čeka na novi dan.
Nisu potrebne stručne analize da bi shvatilo kako je zanimanje pomoraca pri samom vrhu najstresnijih zanimanja današnjice. Način života teško je usporediv s ostalim “normalnijim” zanimanjima i uvijek treba imati na umu neke od čimbenika s kojima se susrećemo, a koji mogu utjecati na fizičko i mentalno stanje.
Sve kraći boravak u lukama, učestale kontrole i zadovoljavanje sve strožih međunarodnih normi za navigaciju i ekologiju mora. Tu je i odmor nakon smjene, odnosno slobodno vrijeme. Zatim, pomorci se kreću u istom radnom okruženju, s istim ljudima (ljudima koje nisu mogli birati). Današnjim pomorcima je, za vrijeme trajanja ugovora na brodu, dostupna tek ograničena medicinska pomoć. Tako i blaga zubobolja ponekad može predstavljati ogroman problem, a da ne govorimo kada su u pitanju ozbiljne bolesti i povrede.
Česta ograničenost komunikacije s obitelji, nemogućnost rješavanja svakodnevnih obiteljskih aktivnosti, dodatni su elementi kojima se vrši pritisak na zdravlje svakog pomoraca. Možda ne na početku karijere, ali iz godine u godinu to ostavi posljedice, bez obzira koliko se mi hrabro držali.
Stresne situacije ne nastaju samo zbog osobnih emocionalnih trauma, tjeskobe i frustracije, nego i rizičnosti okoline koje stvara pomorski život. Sve to dovodi do poremećaja spavanja, povećane agresivnosti i nemira, problema u kontaktima s ljudima, češćih nesreća i samoozljeđivanja te asocijalnog ponašanja. Veliku ulogu igra i čvrstina osobnosti koja služi kao i zaštita od stresa izravno.
Profesionalna, odnosno radna okolina često je najagresivnija komponenta ekoloških i psiholoških utjecaja koji izazivaju manje ili više specifične reakcije na psihu i cjelokupni organizam pomorca. Sposobnost prilagodbe i borba protiv stresa je individualna.
Pretpostavka za kvalitetno obavljanje posla je čista glava i zdrav razum. Zadržati takvo stanje glavna je zadaća svakog pomorca.
Istina o kojoj se malo priča
Tema o kojoj se malo priča, a koja je nažalost postala Istina: Više od 2.000 članova posade svake godine izgubi život na moru. Treba napomenuti da su čak 15% smrtnih slučajeva samoubojstva uzrokovana psihičkim čimbenicima. (Izvor: The Guardian 2015.)
Gdje su u ovom pogledu nestale organizacije kao sto su ITF/MLC/ILO i drugi? Organiziraju sastančenja na godišnjim razinama, ali nikada ne govore o ovoj vrlo ozbiljnoj temi – kako oni, tako i sindikat u našoj zemlji. Nismo upoznati da pričaju o tome.
Potrebno je malo dobre volje da se organiziraju anti-stress programi za pomorce nakon iskrcaja s broda. Ipak, to je velika iluzija jer živimo u čudnoj zemlji, u kojoj pomorci nisu ni u bilo kojoj mjeri zaštićeni od strane ONIH koji bi trebali pružiti zaštitu.
Najveći neprijatelj na moru nisu vremenske (ne)prilike, već međuljudski odnosi. Odnosi s ljudima koje niste mogli birati, ali oni su tu s vama.
Ugodna psihosocijalna klima na brodu u cjelini san je skoro svakog pomorca.
Za sve treba puno vjere. Trebate vjerovati u ono što radite, u sebe. Na rezultate utječu i drugi faktori na koje ne možete utjecati, već imati kontrolu.
Većina pomoraca daje sve od sebe čak u izazovnim vremenima u pandemiji. Ne zaboravite da je vaša obitelj ponosna na vas, vaša djeca (i braća i sestre) gledaju na vas, a vaša zemlja plješće (ne i Sindikat) vašim herojskim djelima kojima održavate gospodarstvo.
Tijekom provedbe planirane aktivnosti desantni brod minopolagač DBM-81 Cetina iz sastava Flotile HRM-a u petak 29. srpnja 2022. godine u 06:40 sati nasukao se u akvatoriju Kornata, izvijestili su iz Ministarstva obrane.
– Ozlijeđenih osoba nema, a na brodu je nastala materijalna šteta, a očevid je u tijeku- dodali su u MORH-u, a prenosi Šibenski.
Prema informacijama iz istog izvora, brod DBM-81 nalazio se na zadaći potpore Hrvatskom vojnom učilištu “Dr. Franjo Tuđman” u provedbi Plovidbene prakse 3. naraštaja kadeta studija Vojno pomorstvo i plovio je od Dugog otoka prema luci Lora. U trenutku nesreće na brodu se nalazilo 18 članova posade te 21 kadet i tri instruktora Hrvatskog vojnog učilišta.
Čuvenu ljestvicu za procjenu jakosti vjetra objelodanio je 1806. godine britanski admiral Francis Beaufort. Beaufort je sudjelovao kao časnik i zapovjednik na britanskom jedrenjacima u britansko – francuskim ratovima, a 1812. je bio zarobljen od Turaka. Radeći kao hidrograf britanskog Admiraliteta bio je i dopisni član Francuskog instituta i organizator međunarodne hidrografske suradnje, piše Gorgonija.
Njegovu ljestvicu je 1838. usvojio britanski Admiralitet, a 1874. prihvatio i Međunarodni meteorološki komitet. Ljestvicu je sastavio u doba jedrenjaka, pa je i pri procjeni jakosti vjetra uzimao djelovanje vjetra na jedrilje i izloženu površinu jedara. Kasnije se ljestvica mijenjala i prilagođavala posebnim prilikama i svrhama (za ribarske brodove, jedrilice isl.). Povezala se i s odgovarajućom visinom valova, a daju se i brzine vjetra u čvorovima, metrima u sekundi i u kilometrima na sat.
Tablicom je ustaljena i terminologija za različitu jakost vjetra i uzburkanost mora. Ljestvica se nekad i produljivala za jače valove i veću uzburkanost mora, ali je u pomorstvu uzeta ona od 0 do 12 Bof. Tablica daje i približnu visinu valova. Budući da je vjetar, zbog trenja, neposredno povrh uzburkanog mora slabiji nego u visini od nekoliko metara, često se u tablici, kao podloga za procjenu uzima brzina na visini od pet ili deset metara nadmorske visine.
CRNA GORA – U sklopu međunarodne operacije jučer je u Crnoj Gori privedeno osam osoba, 11 se nalazi u zatvoru, dok je istragom SDT-a obuhvaćeno 28 osoba zbog sumnje da su godinama bili dio krijumčarskog lanca šverca kokaina iz Latinske Amerike u Europu
Kada je portugalska policija u zoru, 30. svibnja 2019. godine, u arhipelagu u blizini marine gradića Horta kod Azora zaustavila prekooceanski teretni brod “Yemaya”, na brodu je pronađeno 500 paketa s 592,9 kilograma kokaina. Tada su uhićena trojica pomoraca iz Crne Gore, Hrvatske i Velike Britanije, javlja portal Vijesti.me.
Hortina marina je glavna stanica za jahte i teretnjake nakon što prevale Atlantski ocean. Nakon zapljene tereta skupocjenog praha iz Latinske Amerike, policiji Portugala to je bio signal da u istragu uključi EUROPOL i brojne policije, kako bi došli do imena svih organizatora, ali članova međunarodne grupe koja je organizirala dopremanje kokaina do europskih luka.
Pomorac iz Kotora F.R., kako se vjeruje, imao je jednu od ključnih uloga u poslu i bio je zadužen za regrutaciju 13 crnogorskih pomoraca i pružanje logističke podrške tijekom šverca kokaina brodom “Yemaya”. Prikupljeni dokazi, kako je jučer priopćila crnogorska Uprava policije, ukazuju da je organizator državljanin Italije L.C. (47) iz Riminija, povezan s mafijaškom organizacijom Ndrangheta, koji je u Italiji već osuđen na kaznu zatvora od 20 godina.
FLORIDA 1
U međunarodnoj policijskoj operaciji “Florida 1” u Crnoj Gori jučer je uhićeno osam osoba, 11 se nalazi u zatvorima u Crnoj Gori ili Europi, dok je istragom Specijalnog državnog tužilaštva obuhvaćeno 28 osoba zbog sumnje da su u periodu od svibnja 2019. do veljače 2020. godine pomoću tri prekooceanska broda pokušali prošvercati 6,1 tonu kokaina.
Pripadnici Specijalnog policijskog odjeljenja jučer u zoru pretresli su 33 lokacije u Crnoj Gori i uhitili R.V. (39) iz Nikšića, D.G. (62) iz Kotora, S.M. (42) iz Podgorice, N.P. (55) iz Kotora, B.V. (50) iz Kotora. U međunarodnoj operaciji uhićeni su i N.G. (48) iz Danilovgrada i M.R. (34) iz Podgorice.
U veljači 2020. godine, a na osnovu podataka crnogorske Uprave policije koje je uputila partnerskim službama Velike Britanije, u vodama Venezuele kod otoka Aruba, na brodu “Aressa” zaplijenjena je 5,1 tona kokaina i uhićeno 11 državljana Crne Gore, koji su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od devet do 15 godina.
Zbog droge na “Aressi” već su osuđeni A.M. (30) iz Podgorice, N.M. (29), M.Đ. (58), T.B. (37), V.R. (50), V.L.(42) iz Kotora, D.M. (46) iz Bara, D.Ž. (67) s Cetinja i N.M. (42) iz Novog Sada.
Crnogorski pomorci su prije uhićenja bili stalno na oku, pa je dokumentirano kako su ubacili kokain na brod. Čak ni to što se u vode Karipskog mora brod otisnuo bez signala nije spriječilo nizozemsku Kraljevsku Mornaricu da otkrije teretnjak i krene u pretres i uhićenje posade broda.
Uprava Policije navodi da je organizator šverca 5,1 tone kokaina na “Aressi” – D.V. (39) iz Podgorice 13. srpnja ove godine u Beogradu uhićen s lažnim dokumentima po međunarodnoj potjernici Interpola.
U međunarodnoj operaciji “Florida 1”, kako je priopćila UP, mornarica afričke Obale Bjelokosti je u veljači 2020. godine, na brodu “Trasgo – Nadudanma” zaplijenila 411 kilograma kokaina i uhitila pet državljana Gane i dvojicu državljana Slovenije.
Za organizaciju šverca sumnjiči se državljanin Italije L.C. iz kriminalne organizacije Ndrangheta, dok je cijela grupa angažirana tijekom prekooceanskog šverca bila sačinjena od 11 članova, među kojima su bila i dva pomorca iz Crne Gore.
Partneri u 14 zemalja
Akcija “Florida 1”, kako se vjeruje, jak je policijski udar na “Balkanski kartel”, koji je desetljećima u policijskim dokumentima svijeta zaveden kao važna karika u međunarodnim akcijama krijumčarenja i dopremanja kokaina do europskih luka.
“Priprema i organizacija kriminalnih aktivnosti provodila se u Crnoj Gori, Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, Italiji, Španjolskoj – Balearski otoci, Kanarima, Zelenortskim Otocima, Ujedinjenim Arapskim Emiratima, dok se realizacija kriminalnih aktivnosti provodila u Portugalu – Azori, Obali Bjelokosti, Karibima – Aruba, Grenadi, Sabu, Antigui i Barbudi, Sint Eustatiusu i Saint Martinu.”
“Kroz aktivnosti međunarodne suradnje, razmjenu informacija, veći broj operativnih sastanaka s organima za provođenje zakona Republike Srbije, Slovenije, Španjolske, Italije, Portugala i Nizozemske, definirani su pojedinačni detalji i zajednička strategija djelovanja u cilju identifikacije svih lica uključenih u predmetnu kriminalnu aktivnost, s precizno definiranim ulogama, modusom operandi provođenja ovih aktivnosti uključujući i novčane transakcije između članova kriminalne organizacije i uključene međunarodne kompanije, kao i ostali fundamentalni elementi neophodni za realizaciju pojedinačno planiranih aktivnosti – zapljene i prikupljanje dokaznog materijala neophodnog za provođenje postupka pred nadležnim pravosudnim organima”, priopćila je crnogorska Uprava policije.
Policijsko-tužilačke mjere i radnje na prikupljanju dokaza u operaciji “Florida 1” Uprava Policije je počela još 2019. godine jer su postojali podaci da se državljani Crne Gore, Italije, Srbije, Hrvatske, Slovenije i Velike Britanije bave “transnacionalnim krijumčarenjem kokaina rutom Južna Amerika – Europa, korištenjem različitih vrsta plovila”.
SDT vodi istragu protiv 28 osoba
Kaznenom prijavom specijalne tužiteljice Sanje Jovićević obuhvaćeni su i državljani Italije L.C. i S.A., državljani Srbije S.M. i A.D. i državljani Crne Gore I.A., J.V., D.V., F.R. i Z.G., koji su trenutno nedostupni državnim organima i za kojima se traga ili su na izdržavanju zatvorske kazne u inozemstvu.
“Otkrivanje i osiguravanje dokaza o kaznenim djelima i osumnjičenima i prikupljanje svih drugih podataka koja mogu biti od koristi za uspješno vođenje kaznenog postupka provedeno je u višemjesečnoj kontinuiranoj suradnji i kroz međusobnu razmjenu informacija Specijalnog državnog tužilaštva i Specijalnog policijskog odjeljenja s Agencijom Europske unije za provođenje zakona – EUROPOL i Agencijom Europske unije za kaznenopravnu suradnju – EUROJUST, ali i kroz suradnju s državnim tužilaštvima za borbu protiv organiziranog kriminala Italije, Srbije, Slovenije, Hrvatske, Nizozemske, Portugala i Španjolske, na teritorijama kojih zemalja se danas također poduzimaju pojedine dokazne radnje, po osnovu zamolnica Specijalnog tužilaštva, u postupku međunarodne pravne pomoći u kaznenim stvarima”, priopćilo je SDT, prenosi portal Vijesti.me.
Franci Šore se ne sjeća ni sekunde dana u kojem se ponovno rodio. Iz memorije mu je izbrisano da je tog lipanjskog podneva krenuo iz Miraca u supetarski porto kako bi dočekao suprugu Editu, koja se “Jadrolinijim” trajektom “Tin Ujević” vraćala iz splitske provište.
Brod je pristao, putnici su izišli, Edita je sjela u njihov auto, Franci je ušao u trbuh broda, uzeo pakete i krenuo prema izlazu iz garaže. Napravio je 20 koraka i umro, u hodu, samo je pao na pod pokraj brodskog elevatora. Liječnici bi pojasnili, ušao je u arest, doživio je prekid rada srca. A Bračani koji ga znaju: “Franci je parti na ‘Tinu’. Naša je posebnu polaznu stanicu za put na nebo”.
– Jedna gospođa mi je pokucala na prozor auta i rekla eno vam muž pa na brodu, leži tamo, ne miče se. Dotrčala sam do broda, i vidila ga kako leži, beživotan, okružen ljudima sa svih strana. Jedan mu je otvara ruke, ovaj mu ćapava jezik, treći masira prsa, jedan ga je drža s leđa, peti donosi defibrilator… Svi su se oko njega sakupili, pola njih dole na kolinima ga je pokušavalo probudit, ostali su stali na nogama, ogradili su ga svojim tilima od porta, od očiju svita. Nisu dali da ga iko gleda, da ga snima dok tako tu moj muž mrtav leži. Čujem ih još u magli kako viču, ajmo ljudi brzo, mlad je čovik, ne smi nam umrit, brzo ljudi, idemo…. Imaju ti ljudi imena, imaju, to su anđeli, ja ih drugačije dok sam god živa neću nazvat nego tako – govori Francijeva Edita za Slobodnu Dalmaciju.
Imaju Editini anđeli imena i prezimena, nabrojat ćemo ih poslije sve do jednog. To je posada “Tina Ujevića” na čelu s barbom Denisom Duvnjakom, koja je tog dana u 12.30 krenula iz Splita za Supetar. Na brodu se uvijek svašta događa, ali ovoga puta bilo je gadno. Pa nam pričaju dok se s njima vozimo na relaciji Supetar – Split kako su nakon pristajanja uočili čovjeka s rukama punim prtljage. Nekako im se čudno zateturao, da bi nakon 20 metara pao na pod. Posada je odmah skočila u pomoć, okrenuli ga na bok, izvukli mu jezik vani, shvatili u sekundi da nije posrijedi epileptični napad nego nešto puno ozbiljnije.
– Nije disao, pulsa mu nije bilo, znali smo odmah da je riječ o srčanom udaru i da su iduće sekunde odlučujuće. Do dolaska supetarskog liječnika morali smo ga oživiti, nismo smili dozvolit da mu mozak ostane bez kisika jer bi to bilo kobno – govori nam posada s “Tina Ujevića”.
Nisu prestajali ni trenutak s gnječenjem njegovih prsa, stajali oko njega i u ritmu tam-tama samo radili gore, dolje. Gore, dolje. Govorili su među sobom, “ajmo ljudi, mlad nam je čovik, idemo”.
(…)
– Jedan od njih mi je ovako reka, “nije nama bitno je li nam na brodu najgori bijednik ili predsjednik. Naša je dužnost ka mornarima da mu spasimo život”. Kako da im zahvalim? Šta se mene tiče, oni su junaci – kaže.
I ne, ne, neće nam “Tinova” ekipa koja nas je na brodu na liniji Supetar – Split ugostila tako lišo proć. Da je njih pitati oni se uopće ne bi eksponirali za javnost. I baš zato ćemo ih spomenuti sve odreda, zapovjednika Denisa Duvnjaka, časnike palube Tonča Matasa i Ivana Božinovića, vođu palube Miroslava Anđelića, kormilare Antonija Skelina, Romana Ivanovića i Zdravka Tokića, mornare Marija Bulića i Marka Čosića, upravitelja stroja Zorana Vrdoljaka, časnike stroja Duška Barasa i Dražena Bulića, motorista Stipu Kurtovića i servirku Sanju Jeličić.
Pitali smo ih doživljavaju li se kao junaci.
– Ma kakvi junaci. Mi smo samo profesionalci – tako rekoše.
Tanker pod zastavom Liberije dobio je zabranu uplovljavanja u australske luke na šest mjeseci zbog višestrukih kršenja Konvencije o radu pomoraca (MLC).
Australska uprava za pomorsku sigurnost (AMSA) u ponedjeljak je izvijestila da je LR2 tankeru AG Neptunena šest mjeseci zabranjeno uplovljavanje u australske luke. Odluka je uslijedila nakon inspekcije koju je AMSA u lipnju u luci Gladstone provela na ovom tankeru od 105.405 dwt.
Tijekom inspekcije, AMSA-ini inspektori utvrdili su niz nepravilnosti. Naime, kompanija se nije pridržavala ugovora o radu, a utvrđeno je da 21 članu posade dosad duguje ukupno oko 123.000 australskih dolara (85.000 američkih dolara) neisplaćenih plaća.
AMSA je također utvrdila da na brodu nije bilo dovoljno hrane i pitke vode te da nisu odgovarale standardima kvalitete i nutritivne vrijednosti. Uz to, otkriveno je da jednom pomorcu nije pružena odgovarajuća medicinska skrb nakon ozljede koju je zadobio na brodu.
Michael Drake, jedan od čelnika AMSA-e, rekao je da se pomorci ni prije nisu bili redovito plaćeni te da je dvojici članova posade istekao ugovor, objavio je gCaptain.
Tanker je zbog višestrukih kršenja MLC konvencije zadržan u Australiji gotovo mjesec dana, a brodaru je naloženo da isplati zaostale plaće, osigura članovima posade bolje uvjete i otkloni ostale probleme. Brodom upravlja singapurska tvrtka AG Shipping and Energy, a u vlasništvu je Oaktree Capital Managementa, piše Splash247.
AG Neptune isplovio je iz Gladstonea 24. srpnja, najvjerojatnije prema Singapuru.
“Australija provodi politiku nulte tolerancije prema potplaćivanju pomoraca. Takvo ponašanje je neetično i kosi se s MLC konvencijom. Međunarodne konvencije koje štite prava pomoraca vrlo su jasne”, rekao je Drake, prenosi SeafarerTimes.
Brod je u Australiji već prije bio u središtu kontroverze. Naime, u svibnju je jedna australska tvrtka tvrdila da je tanker isporučio kontaminirano dizelsko gorivo, piše The Maritime Executive.
Ovo je 250 slučaj u kojemu je Australija nekom plovilu zabranila uplovljavanje od 2014. godine. AMSA je u listopadu prošle godine izdala sličnu šestomjesečnu zabranu uplovljavanja za bulk carrier pod zastavom Singapura zbog kršenja zakona o radu pomoraca. Druga dva broda, bulk carrier i brod za prijevoz stoke dobila su 18, odnosno 36 mjeseci zabrane zbog problema s održavanjem, ali i kršenja MLC-a.
Pelješkim mostom, koji će svečano biti otvoren večeras, prometno će biti povezan jug Hrvatske s ostatkom države, a povijesni događaj obilježava se tijekom cijeloga dana programom koji se odvija s dviju strana mosta – na odmorištima Brijesta i Komarna.
Večeras u 20.15 na odmorištu Komarna počet će ceremonija svečanog otvaranja Pelješkoga mosta, dugo sanjane i čekane poveznice juga Hrvatske s ostatkom zemlje. Riječ je o najvažnijem geostrateškom projektu u Hrvatskoj, projektu od nacionalnog interesa, čijom će se izgradnjom konačno dokinuti teritorijalni diskontinuitet Hrvatske.
Most je dug 2.400 metara, a plovidbeni profil ispod mosta, usuglašen s ekspertnom skupinom BiH, je 200 puta 55 metara, piše Slobodna Dalmacija.
Glavni i odgovorni projektant Pelješkog mosta je Marjan Pipenbaher, rok izgradnje bio je pet godina za sve faze, dok je ukupna procijenjena vrijednost projekta 420 milijuna eura, a EU je sufinancirao 330 milijuna eura.
Samo svečano otvaranje trebalo bi trajati trajati oko sat i pol, a nazočnima će se kratko obratiti župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, potpredsjednik Vlade i ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković, kao izaslanica predsjednice Europske komisije, potpredsjednica EK Dubravka Šuica, videoporukom će se javiti kineski premijer Li Keqiang, a potom hrvatski premijer Andrej Plenković, predsjednik Sabora Gordan Jandroković te predsjednik Republike Zoran Milanović.
Tijekom vatrometa mostom će proći i dva automobila hrvatske proizvodnje. Rimac Nevera postat će prvi automobil koji će prijeći most, a vozit će ga glavni inženjer Matija Renić.
S druge strane mosta krenut će automobil koji će voziti nekadašnji trostruki europski prvak na brdskim utrkama Niko Pulić.
Redovan promet za sve građane bit će otovren u ponoć.
