Parobrod »Quinto«, izgrađen kao barža, registriran u kapetaniji u Rijeci pod brojem 96, pozivni znak ISJV, potopila je grčka podmornica Katsonis u jugoslavenskim teritorijalnim vodama posljednjeg dana 1940. godine.

Ujutro 31. prosinca »Quinto« je plovio iz Trsta za San Giovanni di Medua (danas albanska luka Shengjin) bez pratnje, s teretom od stotinjak bačava benzina (zbog toga ga u literaturi počesto identificiraju kao – tanker) kada ga je napala grčka podmornica Katsonis pod zapovjedništvom kapetana korvete Athanasiosa Spanidesa, a koja je bila u ophodnji južno od Antivarija – današnji crnogorski Bar, u blizini albansko-jugoslavenske morske granice, piše Novi list.

Katsonis je isplovio iz luke Salamina u drugu ratnu misiju 22. prosinca s naredbom da bude u sektoru južnog Jadrana i napada talijanske brodove. Pred Božić je stigao na položaj, a prvi napad je izvela 26. prosinca s tri torpeda, bez uspjeha. Napadnuti trgovački brod sklonio se u jugoslavenske teritorijalne vode, pa je podmornica morala prekinuti napad. Tri dana kasnije Katsonis je ugledao drugi trgovački brod, ali nije napao zbog problema s periskopom i premale udaljenosti za lansiranje torpeda.

Dan je bio hladan, s jugoistočnim vjetrom koji je otežavao izviđanje. U 8.20 podmornica je ugledala »Quinto« na dvije milje od Bara, deset milja sjeverozapadno od Shengjina i deset milja jugozapadno od rta Punta Menders. Zbog neobične gradnje nadgrađa i dimnjaka na krmi, Spanides je brod identificirao kao tanker i, kao što je običaj među podmorničarima, procijenio ga kao brod od oko 4.000 tona nosivosti što je bilo osam puta više nego u stvarnosti. Uz to smatrao je da je brod naoružan s dva topa, te je napao s dva torpeda na udaljenosti od 500 metara. »Quinto« je oba torpeda izbjegao vještim manevrom. Druga inačica događaja govori da su oba torpeda prošla ispod trupa broda bez da eksplodiraju, jer je »Quinto« imao zaista mali gaz.

Spanides je onda odlučio napasti palubnim topom. Izronio je i s manje od 500 metara počeo granatirati. U izvješću je naveo da je već prva granata pogodila i da je posada napustila »Quinto« u čamcu za spašavanje. Druga je inačica događaja da je Katsonis morao loviti »Quinto« koji je pokušavao pobjeći prema teritorijalnim vodama Jugoslavije, pucajući dok ga nije zaustavio južno od Bara.

»Quinto« je bio u plamenu, u eksplozijama, pred potonućem, a morska struja gurala ga je prema obali. Potonuo je oko 9.20. Prema dugoj inačici priče, »Quinto« se nasukao, da bi tek naknadno potonuo ili je namjerno nasukan od posade koja ga je tek tada napustila.

Katsonis je ispalio 30 granata (drugi izvori kažu od 10 do 21), posada je prepoznala talijansku zastavu, ali je i dalje smatrala da se radi i tankeru, odnosno pomoćnom brodu Regia Marina. Podmornice se nakon potonuća broda odmah udaljila u smjeru luke Brindisi i sljedećeg dana prošla Otrant vraćajući se u bazu.

Mutne okolnosti

Nitko od posade »Quinta« nije preživio, jer se čamac za spašavanje prevrnuo. Jugoslavenske vlasti, čim su dobile vijest o potapanju, naredile su akciju spašavanja, ali nitko nije mogao isploviti zbog velikih valova…

Potonuće broda i stradanje posade bili su vrlo mutni: jugoslavenske vlasti pronašle su ostatke čamca za spašavanje i ustanovile da je oštećen granatiranjem; talijansko izvješće od 14. siječnja sadrži optužbu: »Grčka podmornica (koju su tajne službe ispravno identificirale kao Katsonis) potopila je naš parobrod koji je plovio u jugoslavenskim teritorijalnim vodama. Podmornica je, kršeći sve norme rata, granatirala čamac za spašavanje, ubivši deset članova posade koji su se bili spasili«.

Talijanske vlasti optužile su Grčku za ratni zločin, a Grčka je odgovorila da Katsonis nije nikad granatirao čamac za spašavanje.

Uz to, »Quinto« je potopljen unutar jugoslavenskih teritorijalnih voda, a Jugoslavija je u to doba još bila neutralna: i nastao je međunarodni incident.

Podrtina broda »Quinto« nalazi se na dubini od 32 metra oko 300 metara od rta Punta Sogavica te je od devedesetih godina prošlog stoljeća meta ronioca. Oni su u strojarnici pronašli ostatke ljudskih tijela što znači da su neki članovi posade umrli na brodu što dovodi u sumnju izvješće Spanidesa da je cijela posada napustila brod nakon prvog pogotka granatom.

Moguće je da je većina posade stvarno napustila brod, ali da su neki odlučili ostati kako bi ga pokušali spasiti. Brod je prevrnut, a nadgrađe je ukopano u dno.

Stradali iz naših krajeva

Antonio Belancich, iz Brseča, mladić
Mario Stillich (Stilich, Stiglich), otac pok. Biagio, iz Rijeke, zapovjednik
Giuseppe Balassi (Balašić), iz Pule, upravitelj stroja
Giuseppe (Giuseo) Michelini, iz Pule, mornar
Giuseppe Nappi (Knapić), iz Pule, ložač
Casimiro Copaz (Škopac), iz Labina, vođa palube