Za nekoliko mjeseci napunit će se puna godina dana otkad je Grad Rijeka pokušao doći do zakupca ugostiteljskih i smještajnih sadržaja koji se planiraju nuditi na budućem brodu-muzeju Galeb, kada jednom konačno stigne u riječku luku, na svoju zacrtanu poziciju na Molo Longu, odmah do tamošnjih dizalica, piše Novi list.
Nakon što je prošlogodišnji natječaj za zakup oko tisuću četvornih metara prostora na ovom brodu doživio fijasko, jer niti jedan od potencijalnih interesenata nije stavio obvezujuću ponudu na stol, izmijenila su se tri godišnja doba, a da novi natječaj nije ugledao svjetlo dana.
Kulturno dobro
Zadnja informacija od prije nekoliko mjeseci bila je da će se u raspis novog tendera i potrage za zakupcem, koji je spreman uložiti nemala sredstva na uređenje ugostiteljskog i smještajnog dijela na ovom brodu, koji je štićeno kulturno dobro Republike Hrvatske, krenuti čim se završi projektiranje, odnosno analiza i projekcije mogućeg sustava odvodnje otpadnih voda s Galeba kada bude na vezu na riječkom lukobranu.
Kako su tada pojasnili iz gradske uprave, tim se potezom trebala olakšati odluka potencijalnim interesentima s obzirom na to da je jedan od aspekata u kalkulacijama zainteresiranih strana bio i trošak odvodnje otpadnih voda, naročito u svjetlu činjenice da su bile planirane opcije odvodnje putem cestovnih cisterni ili specijaliziranih brodova.
Foto: Novi list
Kako Novi list doznaje, u gradskom komunalnom društvu Vodovod i kanalizacija (ViK), taj je posao odrađen još prije dvadesetak dana i elaborat je potvrdio da postoje mogućnosti da se sustav odvodnje otpadnih voda s Galeba priključi na postojeću mrežu unutar riječkog lukobrana, a potom i na ViK-ovu infrastrukturu. Dapače, prema informacijama s kojima raspolažemo, sustav koji postoji na brodu, kao i dostupnost crpne stanice i prateće infrastrukture unutar lukobrana, a potom i do sustava javne mreže odvodnje, njihovi kapaciteti prihvata i snaga dizalica takvi su da bi realizacija tog »spoja« predstavljala minimalnu investiciju.
Čim prije
Novi list je upitao riječkog gradonačelnika Marka Filipovića kada će objaviti novi poziv potencijalnim zakupcima.
“U ovom trenutku još traju određena usuglašavanja s Lučkom upravom Rijeka i čim to odradimo i završimo, objavit ćemo natječaj za zakup komercijalnog dijela na Galebu. U ovom trenutku ne mogu precizirati točan datum, ali u svakom slučaju, planiramo čim prije to bude moguće”, kazao je gradonačelnik.
Ponovno je ustvrdio kako postoji više interesenata, domaćih i stranih, koji iskazuju namjeru da na »Galebu« realiziraju ugostiteljske i smještajne sadržaje.
Na njihov upit može li se očekivati da će novi natječaj objaviti do ljeta ove godine, Filipović je odgovorio potvrdno.
Jučer smo objavili članak o bugarskom bulkeru koji se nalazi pod istragom ITF-a i australskih vlasti o čemu su vijest prvotno prenijeli strani mediji. Danas je stigao demantij bugarske kompanije Eleen Marine ISC u kojem navode da su postali žrtva međunarodne grupe iznuđivačakoji traže dodatnu materijalnu korist od slučaja koji se dogodio na brodu za rasuti teret Eleen Sofia.
Kažu da je predstavnik društva zaprimio više poziva od strane članova gore navedene skupine, u kojima je nedvosmisleno rečeno da nisu zadovoljni zakonom propisanim osiguranjem te da će u slučaju neostvarenja dodatne naknade – očito v.d. u ime tužitelja – koristiti mehanizam za klevetanje brodovlasnika pred svim institucijama u branši.
Nadalje, navode da je u ovom slučaju evidentno da je izvršena prijetnja i da je jedan od sindikata prometne industrije, ITF, i autor originalnog teksta, izravno ili neizravno uključen kao alat u ovaj mehanizam.
Do tog su zaključka došli na temelju činjenice da nisu bili kontaktirani prije objave za komentar, da svi navodi u članku ne odgovaraju stvarnosti i da su informacije u njemu neistinite, te da ITF na svojim stranicama nikad nije objavio službeno priopćenje o ovom slučaju.
Njihovo objašnjenje prenosimo u nastavku:
“Lažna tvrdnja broj jedan: članak je objavljen 7. svibnja i opisuje brod za rasute terete Eleen Sofia kao uhićen u luci Gladstone i premješten zbog uhićenja. Istina je da je od 7. svibnja brod u luci Gladstone bez ikakvog uhićenja i trenutno dovršava svoj raspored prema ugovoru o najmu.
Činjenice su sljedeće: brod je bio nakratko zaustavljen u luci Mackay od 29. travnja do 4. svibnja zbog tekuće arbitraže u vezi s čisto trgovačkim sporom. Uhićenje su potaknuli bivši zakupci broda (ne ITF) koji su htjeli osigurati potraživanje koje je još uvijek u sporu. Suprotno premisi članka, priroda tog trgovačkog spora naglašava snažnu predanost naše tvrtke dobrobiti posade.
Ukratko, tijekom prethodne plovidbe jedan je član posade pokazivao simptome malarije te je, s obzirom na opasnost od smrtnog ishoda, kapetan poduzeo spasilačku operaciju iskrcaja navedenog člana posade i pružanja stručne medicinske pomoći te testiranja cijele posade na malariju. Kasnije se pokazalo da je zahvaljujući ovoj operaciji spriječen smrtonosni ishod pomorca. Relevantna posjeta luci dovela je do navodne tužbe za odstupanje od bivših unajmljivača broda koji su nastavili s uhićenjem broda u luci Mackay. U skladu s tim postavljena je sigurnosna mjera i uhićenje je ukinuto 4. svibnja, nakon čega je brod otplovio u luku Gladstone kako bi započeo operaciju utovara prema trenutnom najmu. Želimo naglasiti da je tvrtka stavila zdravlje člana posade iznad financijskih i drugih (lažnih) potraživanja i gubitaka s kojima bi se mogla suočiti.
Lažna tvrdnja broj dva: članak implicira da su predstavnici ITF-a u više navrata posjetili Eleen Sofia i navodno se susreli s užasnim životnim uvjetima, nedostatkom higijene i hrane.
Činjenice su sljedeće: Pod upravom Eleen Marine u razdoblju od 2018. do 2024. brod je posjetio Australiju samo jednom, u veljači 2024. Tijekom posjeta, predstavnici ITF-a zamolili su kapetana da se ukrca na brod i razgovara s posadom o regrutiranju za sindikat. Dotični predstavnici ITF-a pregledali su stambene prostorije i doručkovali u kantini, s istom hranom kao i za posadu. Nakon obavljenog pregleda i sastanka s posadom nije bilo pisanih primjedbi ili preporuka kapetanu i/ili vlasniku broda.
Gore navedeno nisu samo tvrdnje kompanije Eleen Marine, već su potkrijepljene pisanim izjavama trećeg časnika palube i zapovjednika broda.
Lažna tvrdnja broj tri: članak sadrži šokantne i skandalozne tvrdnje ITF-a o nedostatku hrane krajem travnja 2024., maltretiranju posade i nepodnošljivim životnim uvjetima o kojima nećemo ulaziti u detalje. Napomenut ćemo samo da su to još jedne laži koje je opovrgla uspješno završena AMSA inspekcija broda Eleen Sofia 8. svibnja 2024. u Gladstoneu. Inspekcija nije utvrdila niti jednu neisplaćenu plaću, nijednu pritužbu posade, neprimjerene životne uvjete niti bilo kakve druge potpuno lažne tvrdnje navedene u članku. Plovilo je pronađeno u ispravnom stanju i nije bilo zadržavanja plovila.
S obzirom na gore navedene laži, iskreno se nadamo da će organizacija kao što je ITF ispitati stvar na najvišoj razini i pismeno se ispričati kompaniji bez odlaganja, inače nam neće preostati ništa drugo nego iskoristiti sva svoja zakonska prava protiv svih odgovornih osoba radi zaštite naših interesa i ugleda naše tvrtke”.
Zaključno su izrazili visok stupanj zabrinutosti zbog potpuno neutemeljenih izjava i lažnih optužbi, te zbog činjenice da su im se obratili i drugi brodovlasnici koji također tvrde da su bili žrtve iste sheme. Pozivaju međunarodnu pomorsku zajednicu da poduzme mjere kako bi obranili jedni druge, jer danas je to Eleen Marine, ali sutra bi mogla biti druga tvrtka.
Najveći električni kontejnerski brod na svijetu krajem prošlog mjeseca isplovio je na prvo putovanje iz luke u Šangaju u Kini, piše Revija HAK.
Sada je brod počeo redovito opsluživati nekoliko lučkih gradova duž obale ove zemlje. Brod Greenwater 01 pripada logističkoj tvrtki Cosco i duljine je 119,8 metara i širine 23,6 metara. Brod ima ukupni kapacitet baterije veći od 50.000 kWh kroz zamjenjive kutije za baterije koje su dizajnirane kao spremnici i postavljene na palubu. Ukupno ima mjesta za 36 kutija za baterije koje sadrže litij-željezne fosfatne (LFP) baterije.
“Svaka kutija za baterije može osigurati 1.600 kWh električne energije. Šest kutija za baterije dovoljno je za svakodnevni rad broda”, kaže Wang Jun, kapetan Greenwatera 01.
Kada je brod u luci, kutije za baterije mogu se istovariti i zamijeniti napunjenim baterijama. To skraćuje vrijeme punjenja broda. Plovilo pokreću dva elektromotora snage po 900 kW, a najveća brzina je 19,4 km/h. Osim 36 kutija za baterije, brod također utovaruje 700 standardnih kontejnera, navodi Revija HAK.
Iza projekta je suradnja 80 pojedinačnih tvrtki koje se bave sustavima kao što su električni pogoni, projektiranje i izgradnja brodova, logistika luka i terminala, znanstvene institucije, dobavljači baterija te industrijska ulaganja i financiranja. Cilj suradnje je elektrifikacija pomorskog sektora.
Sinoć oko 22 sata na moru u blizini otoka Mljeta došlo je do pomorske nesreće u kojem je sudjelovao brod Carinske službe koji se nasukao na obalu pri čemu su tri člana posade zadobila lakše tjelesne ozljede.
Kako neslužbeno doznaje DUList, carinici su bili na terenu u mjestu Sobra, a pri povratku u Dubrovnik, došlo je, iz još neutvrđenih razloga došlo do nasukavanja plovila. Riječ je o gumenjaku na kojem je sve do jutra ostao zapovjednik ujedno i šef Carinske službe koji je u ovoj pomorskoj nesreći prošao bez ozljeda.
Važno je istaknuti kako je pomorska policija izašla na intervenciju budući da lučka kapetanija nije imala brod na raspolaganju, a kako neslužbeno DUList doznaje, njihovo plovilo je na remontu. Od početka su također bili uključeni vatrogasci JVP Mljet koji su cijelu noć dežurali i ispumpavali carinsko plovilo kako ne bi došlo do potonuća.
Potvrdu o broju i stupnju ozljeda dobili su i od ravnatelja Opće bolnice Dubrovnik Marija Bekića koji je za DuList izjavio kako je carinicima pružena liječnička pomoć te su potom pušteni svojim kućama.
Morski HR neslužbeno doznaje da osim brodova na suhom, Lučku kapetaniju masovno napušta kadar. Iako je Ministar mora, prometa i infrastrukture Oleg Butković u više navrata potvrdio kako podiže plaće djelatnicima, neslužbeno su doznali da je samo u posljednje vrijeme otkaze dalo desetak djelatnika; u Puli više djelatnika, u Zadru dvojica, a u Supetru i Šibeniku po jedan. Tako se čini da unatoč obnovi flote, ovim brodovima neće imati tko ploviti, a nautička sezona je u tijeku, dok turistička sezona samo što nije.
Mehanizam je ovo koji doslovno “hvata” štetan ugljik i to koristeći kamenčiće kalcijevog oksida, a razvio ga je jedan start-up u Velikoj Britaniji, prenosi Morski HR.
Kako djeluje ovaj mehanizam? Prema pisanju Metroa i The Maritime Executivea, štetni su plinovi iz motora velikih brodova prvo izloženi kamenčićima kalcijevog oksida. Nakon toga spojevi ugljika reagiraju s kalcijevim oksidom i stvaraju kalijev karbonat, poznatiji kao vapnenac.
Stvar je zapravo vrlo jednostavna, štetni ugljikovi spojevi se doslovno “zarobe” u vapnenačke kamenčiće. Start-up koji je smislio ovu ideju posebno se ponosi jednostavnošću cijelog procesa.
“Postrojenja koja smo izgradili kako bi zarobili ugljične spojeve moguće je naravno instalirati na samim brodovima, no nakon toga se naknadno procesiranje ovog vapnenca događa na kopnu u za to posebno stvorenim postrojenjima”, rekla je suosnivačica tvrtke Seabound Alisha Fredriksson.
Jednostavno, sigurno, no koliko učinkovito?
Osim jednostavnosti, cijeli je proces vrlo siguran jer ništa što se stvara nije otrovno ili eksplozivno – najgore što se može dogoditi je da “zaglavite” s hrpom kamenja. Koja doduše u sebi imaju “zarobljene” ugljikove spojeve, navodi Morski HR.
Postavlja se pitanje je li ovo dovoljno snažan mehanizam da ozbiljnije reducira emisije štetnih ugljika, tj. predstavlja li dovoljno revolucionaran mehanizam zbog kojeg neće svi veliki brodovi u budućnosti morati – ili napustiti dosadašnji pogon ili prestati ploviti?
Drugim riječima, ovaj start-up sa svojim izumom želi poručiti kako su pronašli alternativu tome da vlasnici brodova moraju kupovati potpuno novu flotu koja za pogon koristi zelene tehnologije poput primjerice metanola. Jasno je kako je prelazak na drugačiji, zeleniji tip pogona strašno skup jer podrazumijeva potpuno drugačije motore i gorivo, no može li se izmjeriti cijena spašavanja jedinog planeta koji imamo?
Ovaj zelenija “ugljična” alternativa, da se tako izrazimo, kao da namjerava vratiti stvari korak unatrag kako bi ih potom prebacila dva koraka unaprijed? Svakako je jasno da rezultate svojeg istraživanja namjeravaju “prodati” onima koji zbog mnogih razloga nisu spremni ove sekunde potpuno prijeći na zelenije tehnologije koje potpuno odbacuju fosilna goriva.
Bez sumnje pohvalna ideja jer je ipak usmjerena ka redukciji štetnih emisija, a vrijeme će pokazati koliko je uspješna u praksi!
Katkad naoko bezizlazna situacija može imati sretan završetak. To su doživjeli u Pomorskoj školi iz Bakra, čiji brodovi Kraljica mora i Vila Velebita više nisu sigurni za obavljanje plovidbene prakse, bez koje učenici ne mogu maturirati. Spasio ih je Jadranski pomorski servis sa svoja dva remorkera. Mnogi su njegovi zaposlenici pomorsko znanje stjecali upravo u bakarskoj školi, piše HRT Magazin.
Igor Kegalj, ravnatelj Pomorske škole Bakar je naglasio kako je upravo plovidbena praksa ta kojom učenici ostvaruju sve one zahtjeve prema STCW konvenciji da mogu pristupiti završetku svoga obrazovanja polaganjem mature.
“Pomorska škola u Bakru do sada je praksu provodila na dva broda. Na Kraljici mora i na Vili Velebita, no to više nije moguće. Uz dobru volju direktora Jadranskog pomorskog servisa i posade brodova, uspjeli smo napraviti dogovor kojim smo riješili problem kako bi naši učenici mogli odraditi plovidbenu praksu i to jednu od najboljih do sada. Kvalitetnu i poučnu”, istaknuo je.
Nenad Mejić, zapovjednik tegljača Champion rekao je kako su učenici dobri i puni entuzijazma, spremni za učenje i željni znanja, piše HRT Magazin.
“Ovdje su da spoje teoretski dio koji su učili u školi s praktičnim dijelom jer praksa bez teorije, kao i teorija bez prakse nema efekta”, dodao je.
“Prvo je bila ideja da uskočimo s jednim tegljačem i pomognemo ispuniti program, ali onda smo shvatili da s dva tegljača to može biti puno bolje”, objašnjava direktor Jadranskog pomorskog servisa Nedeljko Kapetanović.
I je! Budući pomorci mogu iskušati sve – od manevriranja uz velike brodove, preko navigacije do komunikacije između brodova. Podjednako je posla i za nautičare i one u “makini”.
Rođenjem Slavonac, životom Zagrepčanin, a srcem i dušom uz more, Adriano Bekić, jedan je od šezdesetak maturanata bakarske Pomorske škole koji će zahvaljujući Jadranskom pomorskom servisu uspjeti završiti srednju školu.
“Ovo je jako zanimljiv način učenja, puno sam naučio, puno više nego u učionici”, kaže maturant Pomorske škole Bakar Adrian Bekić.
“Definitivno zanimljivo, malo je zagušljivo, vruće, ali bogme zanimljivo. Nisam očekivao da će tako biti, nadmašilo je naša očekivanja”, oduševljen je maturant Pomorske škole Bakar Ivan Francetić.
Pamtit će itekako budući pomorci Champion i Geu, brodove kojima su prvi put “tukli more”. Jer prvi se manevri pamte poput prvih koraka.
S namjerom poticanja drvene brodogradnje i održavanja drvenih brodica, Županijska lučka uprava Crikvenica i ove godine izabire najljepšu drvenu brodicu na području svoje nadležnosti, prenosi Novi list.
Nagrada nosi naziv Josip (Joško) Ivančić Cene, po najistaknutijem brodograditelju crikveničkog kraja, koji je u svojoj radionici proizveo više od 50 plovila, od kojih mnoga i danas krase crikveničke luke i razna druga mjesta na Jadranu.
Za valoriziranje prispjelih prijava i odabir najljepše drvene brodice osnovano je povjerenstvo u sastavu: Vladimir Matejčić, Davor Lončarić i Goran Cerović. Kriteriji odabira su kvaliteta/razina održavanja, posjedovanje vesala, jarbola i jedara te ukupan dojam.
Nagrada za pobjednika je oslobađanje plaćanja godišnje pristojbe za komunalni vez.
Pravo na prijavu imaju isključivo korisnici komunalnog veza na području nadležnosti ŽLU-a Crikvenica pod uvjetom da redovito podmiruju svoje obveze.
Prijave na natječaj su otvorene 6. i traju do 15. svibnja. Prijave na natječaj zaprimaju se osobnim putem, putem pošte na adresu ŽLU-a Crikvenica, Ivana Skomerže 2/1, Crikvenica, ili putem e-maila: info@zlu-crikvenica.hr.
Rezultati natječaja objavit će se u roku osam dana od dana zaključenja natječaja na Internet stranici ŽLU-a Crikvenica.
“Održavanjem izbora najljepše drvene brodice i dodjeljivanjem nagrade Josip Ivančić Cene, Županijska lučka uprava Crikvenica kontinuirano potiče drvenu brodogradnju i posjedovanje drvenih brodica na kojima počiva naša tradicija. Stoga pozivam sve naše korisnike koji zadovoljavaju uvjete da se prijave na natječaj”, kazao je ravnatelj crikveničke lučke uprave Mario Kružić.
Sir Henry Bessemer (1813.-1898.) je patio od morske bolesti pa je svoje znanje i tuđe novce uložio u izgradnju broda koji bi, bez obzira na stanje mora, putnicima omogućio vožnju bez valjanja, piše Otvoreno more.
Centralni putnički dio, Saloon, dimenzija 20 x 10 metara je bio odvojen i opremljen protuutezima kako bi ga se izoliralo od trupa broda koji se valja. I brod (SS Bessemer, poznat i pod imenom Bessemer Saloon) i brodarska kompanija (Saloon Ship Company) koji su svoje ime dobili po glavnom elementu tog broda i njegovom idejnom tvorcu, su se od prvih dana plovidbe suočavali s brojnim problemima.
Ubrzo nakon porinuća 1875. oluja je brod bacila u plićak kraj Hulla i nasukala. Par dana kasnije, na svojoj prvoj, privatnoj, plovidbi između Dovera i Calaisa, uplovljavajući u francusku luku, brod je oštetio jedno od četiri bočna kola s pogonskim lopaticama. To se ponovilo i na prvoj i posljednjoj plovidbi s putnicima. I pri ovom uplovljavanju u Calais se opet, ovaj put još više, oštetio, što je nagnalo investitore da prestanu ulagati u Bessemerovu ideju. Kako više nije bilo novca da se razvija i poboljšava salon koji se baš i nije pokazao kao uspješna inovacija, on je izvađen iz broda.
SS Bessemer ni kao obični brod nije imao sreće: opet se nasukao kod Hulla i samo 13 mjeseci nakon svog porinuća je povučen iz upotrebe. Još je četiri godine stajao privezan u Doveru, a onda završio u rezalištu. Njegov glavni dio, Saloon, ga je poprilično nadživio. Kad je izvađen s broda, Edward James Reed, glavni projektant broda, ga je odnio kući i koristio kao biljarsku salu, a kada se kasnije u toj kući otvorila škola za djevojčice, biljarska sala je pretvorena u učionicu koja je, direktnim pogotkom bombe, potpuno uništena u Drugom svjetskom ratu.
Nekadašnji đaci, a danas odrasli ljudi, koji su 1979. godine završili Pomorsku školu Zadar okupili su se kako bi obilježili 45. godišnjicu mature. Ravnatelj Marin Perinić, dok je prozivao prisutne u učionici, naglasio je koliko bi bili sretni da danas imaju toliko učenika kao u njihovo vrijeme, piše Zadarski list.
Nakon prozivke, uslijedilo je grupno fotografiranje i tradicionalno bacanje vijenca na rivi ispred Sveučilišta u Zadru, kao počast svim pomorcima koji su nestali, stradali ili preminuli. Na okupu je bilo šezdesetak nekadašnjih učenika, a pridružili su im se i njihovi bivši profesori, Govorčin i Ratko Radulić.
Foto: Arif Sitnica / Zadarski list
Jedan od suorganizatora ovog obilježavanja, Vladimir Šarunić, ispričao je kako se u pravilu okupljaju svakih pet godina te kazao nešto više o značenju škole u kontekstu Zadra i šire.
Foto: Arif Sitnica / Zadarski list
Važnost Pomorske škole
“Pomorska škola Zadar predstavlja rasadnik pomorskog kadra obučenog prema visokim svjetskim standardima javnog pomorskog prijevoza i međunarodnih certifikata. Naši pomorci su iznimno cijenjeni na svjetskom tržištu i poznati su po svojoj visokoj stručnosti, posebno u ulogama kapetana, zapovjednika i upravitelja strojeva. Nije samo njihova izvrsnost u pomorskoj struci dokazana, već su se istaknuli i u različitim širim funkcijama, uključujući direktorske pozicije i mnoge druge”, objasnio je Šarunić.
Također, istaknuo je kako Pomorska škola Zadar čini okosnicu pomorstva u Zadru uz Tankersku plovidbu.
“Tankerska plovidba je utemeljena 1955. godine, a tadašnji generalni direktor Ivan Paša brzo je shvatio da je za razvoj respektabilne pomorske flote neophodno imati stručni kadar. Zbog toga je 1957. godine osnovana Pomorska škola. Njihova međusobna povezanost je nerazdvojiva jer su ključni čimbenici razvoja zadarskog pomorstva. Zahvaljujući tome, Tankerska plovidba zaista je izrasla u renomiranu tvrtku na svjetskoj razini. Sve to dugujemo osnivanju Pomorske škole koja već desetljećima obrazuje izvrsne pomorce koji se uspješno konkuriraju na svjetskom tržištu rada”, naglasio je Šarunić, ističući važnost profesora Ive Hekmana koji je predavao različite predmete vezane uz nautičku struku.
Rekordni broj učenika
Kako priča za Zadarski list, njihova generacija je imala rekordni broj učenika koji su završili školu.
“U našoj generaciji su upisala tri razreda na početku, ali završila su samo dva. Završilo nas je 67, što je za to vrijeme bilo rekordno. Tada je interes za pomorska zvanja bio u porastu, dok je kasnije došlo do stagnacije pa ponovnog buđenja interesa. Da upišem tu školu, mene je osobno motivirala moja ljubav prema moru i brodovima, budući da potječem s Dugog Otoka. Iako je za neke to možda bio motiv materijalne naravi, mnogi od nas su bili vođeni iskrenom ljubavlju prema moru. Pomorstvo je tradicija u mojoj obitelji naraštajima, kao i kod mnogih mojih kolega, i to se zasigurno prenijelo i na mene”, ispričao je Šarunić.
Kada Pomorska škola nije postojala, posada je uglavnom bila iz Zadra, dok su oficiri često dolazili iz drugih gradova poput Rijeke ili Dubrovnika, posebno za rad u Tankerskoj plovidbi, objašnjava gospodin Šarunić, dodajući kako se nakon otvaranja škole situacija promijenila.
“Trenutno je predsjednik Tankerske nekadašnji učenik Pomorske škole, kao i mnogi drugi koji su dosegnuli visoke pozicije. Primjerice, Đani Maršan je završio diplomaciju, a isto tako i košarkaš Jerak, s mnogim drugim poznatim Zadranima. Važno je istaknuti da nismo samo školovani u vidu pomorstva, već i u pravu, ekonomiji, medicini, te u bontonu. U početku osnivanja škole, disciplina je bila stroga, moglo bi se reći poluvojna. Naime, prvi i drugi razredi nisu smjeli izlaziti nakon 20 sati, dok su treći i četvrti razredi imali rok do 21 sat. Kršenje ovih pravila kažnjavalo se ukorom. Govorili su nam – “Vi ste ambasadori svoje države, vi je predstavljate.” Mi smo zapravo diplomati, veleposlanici svoje države. Naime, na brodu se ponašate poput veleposlanika jer imate kontakt s vlastima, stoga je važno poznavati pravila bontona”, priča Šarunić, dodajući kako su je stečeno znanje pomoglo ne samo u pomorskoj struci, već i općenito u životu.
Podijelio je i svoje viđenje škole danas i nekad.
Školski dani
“Danas je, čini se, lakše pohađati Pomorsku školu Zadar u smislu edukacije, zahvaljujući napretku tehnologije. Postoje različiti instrumenti poput GPS-a za navigaciju koji olakšavaju posao. Međutim, strože su sankcije za prekršaje. Na primjer, ako ste zapovjednik na tankeru i dođe do onečišćenja, možete završiti čak i u zatvoru. Disciplina možda više nije tako izražena kao nekada, što se može vidjeti i u krizi autoriteta u školama i obiteljima. Ipak, pomorski život uvijek nosi visok stupanj odgovornosti. Primjerice, ako jedan tanker vrijedi 100 milijuna dolara, a teret je još skuplji, odgovornost je zaista ogromna. Tu nema mjesta politici, odgovarate moralno i zakonski”, kaže Šarunić.
Za vrijeme svojih srednjoškolskih dana, Šarunić i njegovi prijatelji provodili su dane družeći se na Kalelargi, a uživali su u pop ii rock glazbi.
“Tijekom kasnih 1970-ih počeli smo se polako otvarati prema zapadu. Tada smo slušali pop i rock glazbu, poput Bijelog Dugmeta, Zdravka Čolića, The Beatlesa, Eltona Johna, Franka Sinatre i drugih. Budući da ploče nisu bile dostupne za kupnju, pomorci su postali ključni nositelji nove glazbene kulture”, priča Šarunić, ističući kako su pomorci tradicionalno bili pronositelji novih ideja kroz povijest.
Gospodin Šarunić je nakon srednje škole završio viši nautički smjer te se kratko otisnuo na plovidbu, da bi kasnije postao vlasnik turističke agencije.
“Danas je teže biti na brodu zbog ubrzanog tempa rada, ali zahvaljujući internetu, komunikacija je postala mnogo lakša. U prošlosti, čekalo se i po nekoliko mjeseci na jedno pismo. Također, ranije se dulje boravilo na brodu. Budući da sam i sam sin pomorca, osjećao sam kao da ga nisam dovoljno poznavao”, zaključuje Šarunić.
Foto: Hudong-Zhonghua Shipbuilding / Offshore Energy
Hudong-Zhonghua Shipbuilding, podružnica China State Shipbuilding Corporation (CSSC), otkrila je da je CMA CGM Sao Paolo, kontejnerski brod od 13.000 TEU i s dual fuel motorom, u vlasništvu najvećeg francuskog brodarskog poduzeća CMA CGM, završio svoje testiranje na moru, piše Offshore Energy.
Kako se navodi, tim brodogradilišta je prije pokusne vožnje na moru, planirao svaku fazu proizvodnje unaprijed. Napredak projekta je kontroliran kako bi se osiguralo da deseci testova budu uspješno dovršeni. Nakon sedmodnevnog ispitivanja, brod se vratio u brodogradilište 29. travnja 2024. godine. CMA CGM Sao Paolo četvrti je od šest kontejnerskih brodova s pogonom na LNG od 13.000 TEU koje Hudong-Zhonghua gradi za francuskog brodskog giganta.
Narudžba je dio programa obnove flote kontejnerskih brodova CMA CGM-a vrijednog 2,3 milijarde dolara s dual fuel motorom s pogonom na ukapljeni prirodni plin (LNG), navodi Offshore Energy.
Podsjetimo, Hudong-Zhonghua je nedavno isporučio još jedan kontejnerski brod od 13.000 TEU s pogonom na LNG za CMA CGM, CMA CGM Paraty. U prosincu prošle godine, floti brodovlasnika pridružio se CMA CGM Bahia.
Brodovi su dužine 336 metara, širine 51 i dubine 26,8 metara.
Kontejnerski brodovi imaju predviđenu radnu brzinu od 21 čvor. Uključuju dual fuel motor s pogonom na LNG i opremljeni su LNG teretnim spremnikom od 14.000 kubičnih metara sa sustavom za zadržavanje tereta tipa Mark III.
Brodovi također imaju veliki deflektor vjetra na pramcu, koji može uštedjeti 2-4 % potrošnje goriva tijekom plovidbe, prema CMA CGM.
